Izvještaj Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) pokazuje da se ljudi u Кolumbiji u prosjeku bude u 6:31 ujutru, što je rezultat kulturnih i vjerskih običaja, piše El Pais.

Ali ujedno oni su i najneproduktivnija nacija u Južnoj Americi.

Poređenja radi, u Sjedinjenim Državama prosječno vreme buđenja je 7:20, u Кini je 7:42, a u Španiji 8:05 sati.

Za mnoge Кolumbijce rano ustajanje je sinonim za disciplinu, posvećenost, trud i naporan rad.

Ali izvještaj OECD-a je u suprotnosti sa tom panoramom: Кolumbija je takođe najneproduktivnija zemlja na svijetu uprkos ranim počecima i ima jednu od najdužih radnih nedjelja na svijetu sa 48 sati u toku sedmice, isto kao i Meksiko.

Vlada Gustava Petra nastoji da smanji radnu nedjelju na 42 sata kroz predlog zakona o reformi rada koji je predstavljen prošle godine, ali kolumbijski ritual buđenja pred zoru je druga stvar.

Poznate priče o ponosnim ranoraniocima su uobičajene.

Čak i političari govore o pozivima koje su kolegama upućivale u 4:30 ili u svojim zvaničnim biografijama navode da su „disciplonovani i da rano ustaju“.

Kultura ranoranilaca je tradicionalno bila češća u ruralnim oblastima i centru zemlje, ali na kraju se proširila na ostatak Кolumbije.

Кolumbija je ekvatorijalna zemlja: nema godišnjih doba i nema promjene na satu. Tokom cijele godine sunce izlazi oko šest sati ujutro, a zalazi oko 18 sati.

„Кolumbijci pate od uznapredovale faze sna; oni idu u krevet sa kokoškama i bude se sa pijetlom“, kaže dr Stiv Amado, predsjednik Кolumbijskog udruženja za medicinu spavanja (ACMES).

U intervjuu za EL PAIS, fiziolog Marija Anheles Bonmati rekla je da će za „većinu ljudi malo spavati značiti da su mnogo manje produktivni u svakodnevnom životu i da će im se fizički i kognitivni kapaciteti smanjiti“.

Izvještaj OECD-a došao je do sličnog zaključka.

Sve više se diže sve više glasova protiv stare poslovice „ko rano rano, dvije sreće grabi“ ili u bukvalnom prevodu sa španskog – „rana ptica uhvati crva“, koja se tako često ponavlja u Кolumbiji.