Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima utvrđen je Deklaracijom Evropskog parlamenta iz 2008. godine, a potvrđen Rezolucijom Evropskog parlamenta o evropskoj savjesti i totalitarizmu iz 2009. Hrvatski sabor taj je dan 2011. proglasio spomendanom na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima. Okrutnost totalitarnih režima tokom 20. vijeka dovela je do stravičnih i masovnih zločina, kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda te do progona i likvidacija političkih neistomišljenika.

Advokat Veselin Radulović za Portal RTCG je kazao da je zabrinjavajuće je da u Crnoj Gori godinama nema političke volje i spremnosti da se razvija kultura sjećanja i objektivnog suočavanja sa prošlošću.

Razlog tome je, kako kaže Radulović, u nedostatku političke, ali i opšte kulture kod većine onih koji se smjenjuju na pozicijama političke moći i koji uglavnom ništa ne preduzimaju ako prethodno ne ukalkulišu neku ličnu i partijsku korist.

"Zbog toga se i ne obilježava sjećanje na žrtve totalitarnih režima, iako je to međunarodni standard. Crna Gora je partitokratsko društvo zarobljeno partijskim i ličnim interesima, a objektivno suočavanje sa prošlošću i razvijanje kulture sjećanja očigledno nije nešto što bi bilo u interesu većine političkih partija jer bi na taj način smanjili prostor za političke manipulacije i za podjele na kojima pokušavaju da dobiju političke poene", smatra Radulović. 

Uprkos inicijativma iz NVO sektora da se ovaj dan zvanično obilježava u Crnoj Gori, do toga ipak nije došlo. 

Predsjednik Slobodne Crne Gore Vladislav Dajković za Portal RTCG je kazao da je gotovo siguran da se u Crnoj Gori dan sjećanja na sve žrtve totalitarnih režima ne obilježava isključivo iz političkih razloga.

"Jer je neko procjenio da je i dalje oportuno da se jaše na talasu komunizma u Crnoj Gori i na talasu nekih, da kažem, pozitivnih sjećanja i osjećanja onih građana koji su življeli u Titovom vremenu i na taj način, potpuno bacajući sjenku na sva ona zlodjela, nepravde, lijeva skretanja, pasja groblja, ubistava i progon neistomišljenika i intelektualaca u Crnoj Gori samo zato što nisu vjerovali u komunističku iliti Titoističku dogmu", istakao je Dajković. 

"Upravo zbog toga sam i prije nekoliko mjeseci pokrenuo razgovor na temu značaja otkrivanja istine oko svih tih stvari među kojima je jedna od istina bila i da se cijeli evropski svijet na kraju krajeva, kroz inicijativu Evropskom parlamentu osvrnuo na dešavanja za vrijeme totalitarnih režima kada su usvojene brojne deklaracije u tom pogledu, koje su i podrazumjevale uklanjanje određenih komunističkih, Titoističkih, Staljinističkih, fašističkih, nacističkih spomenika i drugih znamenja koja su tada bila jednostavno plod jednostranog razmišljanja, koje je branilo i suzbijalo slobodu govora a samim tim i demokratiju", dodao je Dajković. 

To je, kaže Dajković, i dan danas tabu tema u Crnoj Gori.

"Ja sam zbog toga dobio brojne prijetnje smrću i vjerujem da je to razlog zbog čega još više treba da govorimo na tu temu i na kraju krajeva da se ugledamo čak i na Hrvatsku, koja je najbliži naš susjed, da vidimo kako su oni rešavali određene probleme u svojoj bližoj istoriji", poručuje Dajković. 

Član nestranačke Građanske inicijative “21. maj” i višedecenijski zagovarač procesa suočavanja s prošlošću Aleksandar Saša Zeković kazao je za Portal RTCG da za razliku od evropskih zemalja, koje baštine ili teže vrijednostima zapadne demokratije, u Crnoj Gori nema sistemskog i zvaničnog obilježavanja sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima.

Naglašava da izuzetak učine pojedini mediji i nevladine organizacije.

"Žrtavama kršenja ljudskih prava u periodu 1941-1991 crnogorske vlasti se nijesu institucionalno bavile najviše zbog očuvanja ideološki formirane slike o prošlosti. Jugoslovensko i crnogorsko iskustvo nije u potpunosti uporedivo sa nasljeđima totalitarnih sistema u bivšim komunističkim zemljama. SFR Jugoslavija se prepoznavala i važila je za najotvoreniju komunističku zemlju na svijetu i na nju se ne mogu odnositi pristupi o “ekvivalentnosti” nacizma i staljinizma. Međutim, to je ipak bila totalitarna zemlja sa, iako mekom, diktaturom u kojoj su se u svim fazama njenog trajanja sprovodila i događala ozbiljna kršenja ljudskih prava. Neprihvatljivo je da o tome ćutimo i da taj projekat toliko pretjerano glorifikujemo i idealizujemo, čak i bez minimalnog naučno i činjenično utemeljnog kritičkog pristupa", kazao je Zeković.

Stvorena je, kako kaže, i još uvijek je prisutna atmosfera da je nepoželjan razgovor o prošlosti, naročito onoj prije raspada SFRJ.

"Oni koji zagovaraju konstruktivan pristup etiketiraju se kao revizionisti ili četnici, što je dugoročno neodrživo i ukazuje koliko je loš kvalitet političke tranzicije u Crnoj Gori. Postoji određeni napredak prema žrtvama golootočkog progona. Mjere koje se, tim povodom, zagovaraju od civilnog društva, a koje je podržao i predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović, koliko god to bilo složeno pitanje, ipak predstavljaju moguće načine društvene obnove. Takođe, nedavno je iz štampe izašla i studija “Prikrivene grobnice: službeni tabu” koja zagovara uspostavljanje sistemskog rješenja za nevine žrtve komunističkog nasilja i progona. Osim toga, registrujemo i podnošenje krivičnih prijava zbog ratnih i poratnih zločina u Nikšiću, Cetinju i u opštinama Jadranske Crne Gore", istakao je Zeković.

Zeković poručuje da bez njegovanja sjećanja na žrtve teško se možemo nadati stabilizaciji demokratije i konačnom uspostavljanju društva kulture ljudskih prava u Crnoj Gori.

RTCG