Čim ode ljeto, stiže depresija. 

Jedan dio nas umre svake jeseni.

Dani kada opada požutjelo lišće, dok se gole grane bore sa sjevercem i slabijom zimskom svjetlošću. Tješimo se da će opet doći proljeće kao što je dolazilo uvijek do sad.

Dugo traje prolazna tuga, u Crnoj Gori.

Dišimo duboko i prepustimo se sezonskoj depresiji kojoj čak na ruku ide skoro pa užasna aktuelna situacija u Crnoj Gori.

Ranije smo sa ushićenjem brojali dane do Nove Godine, a sada strpljivo  čekamo Izbore. Činjenica da neče biti bolje ni poslije još deset parlamentarnih ni lokalnih dodatno frustrira I donosi anksioznost zbog koje se mnogi odlučuju na najgore. Bezizlazna situacija u kojoj se nađu mnogi  tokom svog života.

Dugi jesenji dani kada svodimo račune.

Smijemo se svom odrazu u ogledalu kada shvatimo da smo na “ planu života u tri koraka” pali već posle drugog.

Šta se desilo sa crnogorskim depresivnim optimizmom?

Naš narod je oduvijek imao dušu, psihu I karakter!

Imamo je i sada u ovim interesantnim vemenima kada smo se prepustili na milost i nemilost polupismenih ljudi kojima smo se predali lako i bez borbe.

Sve je ostalo isto…I nebo i drvo i kamen, sve je isto, a ništa više nije kao prije.

Aaaa suicid? Junački, nema šta…

Još kada pomislite da ćete izazvati osmijeh na licu nekog tamo kentaura koji će nas prodati za male pare ne osvrćući se na ljepotu crnogorske jeseni i tuge koja dođe i prođe na proljeće.

Autor:J.M