1. Žene su se ranije udavale. Prije nekoliko desetljeća roditelji su bili zabrinuti, pa čak osjećali i sram ako se njihova kći nije udala do 25. godine. Danas brak nije 'obaveza' i ne stvara se nikakva fama oko žena koje su i u tridesetima još uvijek same. U brak bi se trebalo stupati kada je čovjek potpuno zreo, a ljudski mozak potpunu zrelost dosegne s 26 godina.

2. Muž je radio, a žena je bila domaćica i brinula se za djecu. Mnoge žene osjećale su da ih ta tradicionalna uloga ograničava. Nikome nisu otkrivale svoje frustracije i ti neizrečeni osjećaji uticali su nepovoljno i na brak. Kada su djeca otišla iz roditeljskog doma, žena je izgubila svoj identitet. U današnje vrijeme žena se identifikuje kroz više područja u životu i to jača njeno samopouzdanje. Ako joj u jednom području životu trenutno ne ide najbolje, drugi aspekti života mogu unijeti pozitivnost.

3  Unutar braka bilo je manje komunikacije. Ljudi su željeli razgovarati o svojim osjećajima, ali nisu znali kako. Knjige o samopomoći bile su rijetkost, a i potpora i razumijevanje društva bili su vrlo slabi. Danas je razgovor temelj i ključ opstanka svake veze. Dijeljenje osjećaja i prihvaćanje partnera s njegovim manama je neizostavan dio bračne zajednice.

4. Supružnici su manje vremena provodili sami. Nakon što su postali roditelji, naši mame i tate skoro nikada nisu provodili vrijeme samo u dvoje. Odlasci na romantične večere gotovo da i nisu postojali, dok danas mnogi parovi znaju važnost vremena provedenog bez djece, a i klinci znaju da mama i tata trebaju vrijeme koje će provesti sami. 

5.  Žene nisu imale puno vremena za sebe. Dok su muževi odlazili na ribičiju, utakmice, kartanje i ostala muška druženja, ženska druženja nisu postojala. Današnje žene možda imaju i više obveza od njihovih majki, ali dovoljno su mudre da imaju život i izvan porodice. Istraživanja pokazuju da su žene koje imaju bliske prijateljice i provode vrijeme s njima zdravije od onih koje nemaju.

6. Žene su finansijski više ovisile o muževima. Zbog toga je puno više žena bilo primorano ostati u lošem braku. Suprug je na taj način bio u potpunoj dominaciji. Danas je sve više financijski neovisnih žena što nježnijem polu također daje samopouzdanje i sigurnost. Žena koja je finansijski nezavisna u mogućnosti je odlučiti što je za nju najbolje.

7. Razvod je bio tabu. Zbog straha kako će društvo, ali i ostatak porodice gledati na to, mnogi su ostajali u brakovima u kojima je postojalo nasilje ili bračna nevjera. Takođe, dobiti razvod pravno je bilo teže, a i finansijski izdaci ženama su bili preveliki za podnijeti.

8. Seks je za žene bio više obaveza nego čin u kojem su uživale. Žene su bile odgajane da seks doživljavaju kao bračnu dužnost, a kako je više žena u brak ulazilo kao djevice, o seksu su učile od muževa koji su na prvo mjesto stavljali vlastito zadovoljstvo. Moderne žene žele uživati u seksu i žele imati više od jednog seksualnog partnera u životu. A to je dobro jer fizička intimnost može produbiti emocionalnu povezanost, a dobrobiti su i manje stresa te više samopouzdanja u i izvan spavaće sobe.

9. Roditelji su bili više involvirani u brak svoje djece. Djeca su nakon ulaska u brak živjela bliže roditeljima i rodbini, porodična druženja bila su češća, a porodični nedjeljni ručkovi neizostavni. Zbog tih 'prečvrstih' veza žene su osjećale da su njihovi muževi 'mamini sinovi', dok su muževi imali osjećaj da njihove punice kontrolišu sve. Danas ljudi u takvim odnosima postavljaju granice. Parovi traže savjet roditelja, ali životne odluke radije donose sami, bez roditeljskog uplitanja.

10. Žene su se više pokoravale željama supruga. Kako bi ugodile supružnicima, žene su se pretvarale da su nešto što nisu i to ih je u završnici činilo nesrećnima. Danas žene govore što im ne odgovara i to je njihovo potpuno pravo. Otvorena, iskrena i direktna komunikacija među partnerima važna je kako bi obje strane konstantno učile jedno o drugom, kao i o samima sebi.

Izvor: Avaz