U rang najznačajnijih hrišćanskih praznika 14. januar svrstan je zahvaljujući spomenu na obrezanje Hristovo, kojem su u osmi dan po rođenju podvrgavana sva jevrejska djeca.

U našem narodu praznik posvećen Obrezanju Gospodnjem naziva se i Mali Božić, pa se u mnogim krajevima na današnji dan ponavljaju neki obredi i radnje svojstveni praznovanju Roždestva Hristovog. U nekim krajevima, na primjer, na taj dan spaljuju se ostaci badnjaka. Kao što se za Božić mijesi česnica, za Mali Božić se mijesi poseban obredni hljeb vasilica, u koji se stavlja zrnevlje mnogih žitarica, bundeve, pasulja, bobice drijena –za zdravlje i metalni novčić – simbol bogatstva i sreće.

Taj neki nazivaju i srpskom novom godinom. U našem narodu se veruje da se danas ne treba svađati, jer u protivnom ljude će cijele naredne godine „tjerati baksuz”, dok se u nekim krajevima vjeruje da se danas posebno treba čuvati da vas neko ne prevari.

Danas je i praznik Svetog Vasilija Velikog, krsna slava mnogih porodica i nekih esnafa, a u našem narodu se naziva Vasiljevdan. Slavi se u spomen na jednog od najobrazovanijih otaca hrišćanske crkve, koji je 15 godina u Atini učio filozofiju, retoriku astrologiju i ostale nauke prije nego što je u tridesetoj postao hrišćanin. Iako je živio samo 50 godina, ostavio je mnogobrojna značajna djela: bogoslovska, kanonska, apologetska i službu koja je po njemu nazvana liturgija Svetog Vasilija Velikog, koja se služi na današnji praznik i još devet puta u godini. Vasilije Veliki bio je 10 godina episkop Kesarije u Kapadokiji, a upokojio se 1. januara (po julijanskom kalendaru) 379. godine.

Običaji

Na Mali Božić valja spaliti ostatke badnjaka.

Kada u ponoć sat otkuca 12 puta, neko će otvoriti prozor i ukoliko je godina bila loša izgovoriti “bilo, ne ponovilo se”, neko će pomisliti želju ili poljubiti dragu osobu. Ima i onih koji će se potruditi da u novu godinu uđu bez dugova i poravnatih računa, a biće i onih koji će gledati da im budu puni i novčanik i trpeza.

Nekada je ovaj dan u našem narodu imao dublje magijsko i religijsko značenje, a neki od tih običaja zadržali su se do današnjih dana.

Prema različitim književnim izvorima o običajima i vjerovanjima kod Srba, mnogi božićni obredi i radnje su ponavljani ili imali svoj završni dio o Malom Božiću, počevši od običaja da se na raskršćima pale vatre (Vojvodina), do spaljivanja ostataka badnjaka (Hercegovina). Na ovaj dan mijesio se kolač, sličan česnici, koji su obično nazivali “vasilica”. Kolač se često šarao sa tri uvezane trske ili sa tri crvenim koncem uvezane drenove grančice, koje su, po narodnom tumačenju, predstavljale Sveto trojstvo.

Vjerovalo se, u pojedinim krajevima, da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne snijeg ili bude oblačno. U nekim krajevima umijesili bi kolač s rupom u sredini i natakli ga volu na desni rog. Zatim su gledali kada vo zatrese glavom na koju će stranu kolač pasti: ako padne na donju stranu vjerovalo se da će godina biti rodna, a ako padne na gornju ljetina neće dobro roditi.

Ovog dana ne valja se ni sa kim svađati, jer će ljude cijele godine tjerati baksuz.

Kolektiv.me