Snijegom zavijan put i temperature od minus 25 stepeni Celzijusa ne sprječavaju ovu dvojicu učitelja da svakodneno pješače do dvadesetak učenika u selu Dunišić kako bi održali nastavu, prenosi Anadolija.

Učitelj Admir Bibić priča da je svaki korak do isturenog odjeljenja Osnovne škole “12.decembar” u ovom selu izuzetno težak, ali da je osmijeh djece, promrzle i umorne od pješačenja do školskih klupa, ogroman podsticaj i snažna motivacija za dalji rad.

“Zimi su uslovi za rad jako teški, djeca do škole po snijegu i jakom vjetru prevaljuju i po nekoliko kilometara, njihova želja za sticanjem znanja mi je dovoljna da me učini jakim, da nerijetko dio puta do škole prepješačim”, objašnjava Bibić.

Iako je put do male seoske škole u Dunišiću dug svega desetak kilometara od centra grada, zbog slabo prohodnog puta i sniježnih padavina, putovanje zna da potraje i više od jednog sata, ističe učitelj Ramo Halilović.

“Kada bi djeca došla u školu, a mi izostali sa nastave, osjećali bismo duboku grižu savjesti, mi bismo imali osjećaj da smo ih iznevjerili”, dodaje Halilović.

Nastavu u školi u selu Dunišiće prati dvadesetak učenika. Objekat je starije gradnje, ali dobro očuvan, a učenici i nastavnici griju se pomoću dvije male peći na ugalj i drva. Zagrijavanje prostorija nije jednostavan posao kada je temperatura daleko ispod nultog podioka.

Sjenica spada u red nerazvijenih opština u Srbiji, zimsko održavanje seoskih puteva je otežano jer ih je mnogo, vode do više od stotinu naseljenih mjesta ovog gradića. Takav je i put do škole u Dunišićima.

Učitelj Bibić kaže da je čišćenje puta u uslovima kada duva jak vjetar gotovo neučinkovito.

“Desi se da put bude potpuno očišćen, a nakon par sati ponovo potpuno zavejan”, objašnjava ovaj prosvjetni radnik iz Sjenice.

Prije dva dana, kada su dvojica učitelja prepješačili najveći dio puta, na nastavi se nije pojavio niti jedan đak, vjerovatno su zbog vejavice bili spriječeni da dođu, uvjeren je učitelj Bibić.