Stablo tada najvećeg crnog bora u Srbiji je bilo toliko debelo da su jedva mogla da ga obuhvate šestorica ljudi, a masa je bila procijenjena na preko pedeset kubika. Kao prirodna rijetkost ovog kraja, bor je bio zakonom zaštićeno prirodno dobro, a za njega se vezuju razne legende i vjerovanja mještana. U narodu su ga nazivali “đevojkin bor”.

Prema predanju, bor je posadila djevojka na grob svog momka, koji je sahranjen na mjestu gdje je izvršio samoubistvo, zbog toga što mu roditelji nisu dali da se njome oženi. Bor je djevojka posadila kao sjećanje na njihovu veliku ljubav i zaklela se da se nikada neće udati, što je i ispoštovala.

Bor je pri dnu bio zasječen. Prema predanju, u dalekoj prošlosti jedan mlad čovjek je pokušao da odsiječe bor. Poslije nekoliko udaraca sjekirom, iz bora je po mladiću prsnula krv i on je na mjestu ostao mrtav. Iz straha da im se ne dogodi nešto loše, od tada bor niko više nije dirao, niti je ko pokušao da odsiječe i jednu granu.

Bor se zbog svoje starosti sam srušio oko podneva 23. juna 1999. a ono što je ostalo od njegovog ogromnog stabla, ni dan-danas niko ne dira.

Među mještanima, međutim, legenda zvuči malo drugačije.

Kažu da je bila jedna curica po imenu Esma koja se zaljubila u mladića koji je bio siromašan. Roditelj djevojke se bunio toj vezi i ona se objesila na tom mjestu.