Kroz reprezentaivni i klupski vaterpolo kapiten ’’ajkula’’ je dao veliki doprinos promociji naše države i umnogome je zaslužan za uspjehe crnogorskog sporta. Za kraj donio je Crnoj Gori još jednu medalju, srebrnu sa upravo završenog Evropskog prvenstva u Beogradu.
’’Želim prvo da se zahvalim medijima za izuzetnu saradnju tokom cijele karijere. Donio sam odluku koja je bila teška. Ovo nije iznenadna odluka za mene, ja sam o ovome razmišljao i prije Evropskog prvenstva. Vidio sam tokom priprema da sam potrošen, fizički i emotivno. Već sam bio u problemu da odradim trening, a kada to vrhunski sportista osjeti, onda je trenutak da povučeš kočnicu. Ono što sam žarko želio, to sam i uspio, da zajedno sa mojim saigračima, stručnim štabom, cijelim Vaterpolo i plivačkim savezom, navijačima, medijima, dođemo do cilja. Znate da nije bilo lako, bilo je dosta osporavanja da li ova generacija nakon 2013. godine može do još jednog uspjeha. Pokazali smo da to nije tako, Crna Gora ima igrače koji su svjetska klasa. To smo pokazali u Beogradu, kada se sve sabere bili smo najbolja reprezentacija. Vratili smo se u svjetski vrh, momci su vratili samopouzdanje, energija je tu, homogenost je tu. Obezbijedili smo olimpijsku vizu'', poručio je Janović.
Janović je kazao da je reprezentacija u dobrim rukama, na pravom kolosjeku...
''Što se mene tiče dao sam sve od sebe, posljednji atom snage. Osjetite da više ne možete. Reprezentacija je sada u dobrim rukama, na pravom kolosjeku. Odlazim spokojan. Ali, uvijek ću biti tu. Deset godina igram za ovu reprezentaciju, osam godina sam praktično kapiten, i uvijek ću se osjećati tako. Kao dio ove reprezentacije, biću uvijek uz njih. Ima još dosta posla da se uradi, ovi momci i dalje zaslužuju jednu sjajnu podršku. To su sjajni momci, sjajni igrači, sjajni borci...'', naglasio je Nikola i veliku zahvalnost uputio navijačima.
’’Još jednom veliko hvala svim našim navijačima koji su svih ovih godina bili uz nas. Oni su najbolji navijači na svijetu, ne zbog brojnosti, već zato što su bili uz nas uvijek, i kada smo slavili uspjehe i kada smo imali loše rezultate. Njihovo srce kucalo je u mojim grudima kad god smo igrali i borili se za ovu zemlju. Siguran sam da će i dalje nastaviti tako da navijaju. Hvala svim mojim saigračima, koji su mi pomogli da zbog njih budem duplo bolji. Hvala VPSCG koji je uradio sve da isprati ovako moćnu reprezentaciju, i tako će biti i u budućnosti. Siguran sam da će vaterpolo reprezentacija imati perspektivu. Želim da se zahvalim svim mojim trenerima koji je svaki na svoj način doprinio da stasavam kao igrač’’, istakao je kapiten ''ajkula''.
Momenat koji je obilježio karijeru u pozitivnom smislu?
’’Osvajao sam medalje sa SR Jugoslavijom, sa Srbijom i Crnom Gorom, nezavisnom Crnom Gorom, ali momenat koji je na mene ostavio najveći utisak je zlatna medalja nakon referenduma sa EP u Malagi 2008. godine. To je donijelo neku homogenost, ne samo sportsku, već i vjeru da taj hendikep gabarita koji kao država imamo, u sportu ne treba da imamo. Vidjeli smo kako mali može da pobijedi velikoga. To je medalja koja je udahnula vjeru svima, svim našim sportistima, cijelom narodu. Uz uvažavanje svih naših sportista mislimd a je vaterpolo reprezentacija tome najviše doprinijela. Osvojili smo četiri medalje, svaka ima svoju težinu, svaka je ostavila dubok trag, ali ovu bih izdvojio posebno.’’
Na pitanje za čim najviše žali, Nikola je odgovorio...
’’Uvijek ima momenata za kojim žalite. Kao sportista, ma koliko god osvojili medalja, smatrate da ste mogli još više. To je i draž vrhunskog sporta, da uvijek želite da budete bolji. Ostaje žal za propuštenom šansom na OI u Pekingu i Londonu za osvajanje medalje. Ali, kada sve saberem, malo je toga za čim žalim, a mnogo više toga zbog čega sam ponosan.’’
Budućnost?
’’Nemam neki specijalan plan. Želim da se odmorim, imam problem da više i skočim u bazen’’, kroz osmijeh je rekao Nikola i nastavio...
’’Želim da se baš dobro odmorim, nakon toga ću vidjeti i razmisliti šta dalje. Najlogičnije je da ostanem i dalje u sportu. Nemam strah od bilo kakvog angažmana. Sa nekim svojim igračkim autoritetom mogu da pomognem crnogorskom sportu. Mislim, da ima dosta stvari koje mogu da se urade.’’
Janović se osvrnuo i na reakciju njegovog nekadašnjeg saigrača, sada selektora Vladimira Gojkovića.
’’Nijesam ga pripremio za ovo, ali mislim da je predosjetio. Ja danas završavam i igračku karijeru, raskinuo sam ugovor sa Jadran Carinama iz Herceg Novog. Hvala i njima na korektnosti i razumijevanju koje su imali. Gojković kao nekadašnji vrhunski igrač me razumije. Bilo mu je žao, ali me u potpunosti razumije.’’
Janović je naglasio da dešavanja u finalu EP nijesu uticala na njegovu odluku da ubrza završetak karijere.
''Znamo svi šta se dešavalo u finalu i na to je stavljena tačka. To nije jedina nepravda u karijeri koja je mene zadesila, to jest nas. Medalja za mene ima simboličan značaj. Bitno je da smo se vratili, da smo pokazali kroz posljednje tri utakmice da smo bili ubjedljivo najbolja reprezentacija na turniru. Ovo je bila odluka koju sam ja donio bez obzira na rezultat na EP.’’
Na pitanje da li ostaje žal što sa matičnim klubom Primorcem nije osovjio neku titulu, Nikola je odgovorio...
’’Ostaje žal sa takvim nekim stvarima, ali sam sa klubovima osvojio veliki broj trofeja. Ja sam dijete Primorca i najviše sam sezona tamo proveo od 1994. Godine, ukupno sedam. Ali, tada je bila zajednička liga, teško je bilo osvojiti trofej. Bili smo nekoliko puta jako blizu, ali nijesmo uspjeli.’’
Proteklih dana pokrenuta je inicijativa od strane jedne navijačke grupe da se širom naše države pokrene peticija da Nikola pormijeni mišljene i zaigra u Riju.
’’Hvala puno navijačima na tome, uvijek su bili uz nas. Ta inicijativa pokazuje koliko su oni uz našu reprezentaciju, koliko su bili svih ovih godina. Ali, ovo je moja konačna odluka. Da postoji jedan promil šansi da osjećam da mogu da igram, ja bih igrao ne ovu godinu nego još deset za Crnu Goru. Zato ih molim da me razumiju i sportski i ljudski. Odigrao sam veliki broj šampionata, igrao sam Olimpijske igre, i taj momak koji će mene naslijediti biće nova nada, donijeće neku novu energiju. Ponosan sam što sam svih ovih godina predstavljao Crnu Goru, borio sam se za nju najbolje što sam mogao.’’
Nikola je prokomentarisao i rekaciju porodice na njegovu odluku.
’’Svi me razumiju. I Mlađan je vrhunski sportista i on me razumije. Važno je i kad imate veliku karijeru,da znate i kada je dosta. Tu me podržava i porodica i moji saigrači koji maksimalno razumiju moju odluku. Uvijek ću biti uz njih koliko god mogu’’, za kraj je istakao kapiten Crne Gore Nikola Janović.
U svojoj bogatoj igračkoj karijeri Nikola ima još zlato iz Malage 2008. godine, srebro sa EP u Ajndhovenu 2012, srebro sa Svjetskog prenstva u Barseloni 2013, u Svjetskoj ligi sa Crnom Gorom osvojio je zlatnu i srebrnu medalju. Sa reprezentacijom Srbije i Crne Gore ima zlato sa Evropskog prvenstva 2001. u Budimpešti i zlato sa Svjetskog šampionata 2005. u Montrealu.
Predsjednik VPSCG Srđan Kovačević zahvalio se kapitenu na svemu što je uradio za promociju crnogorskog vaterpola i naše države.
’’Poslije velikog uspjeha u Beogradu koji je napravila naša reprezentacija osvajanjem drugog mjesta, skupili smo se da se zvanično oprostimo od našeg kapitena Nikole Janovića koji je odlučio da prestane da se profesionalno bavi vaterpolom. Iskreno, bilo je nekako iznenada, ali uz puno razumijevanja da se Nikola umorio, da je osvojio što se moglo osvojiti, ali uz obećanje da će ostati sa nama, sa neke druge pozicije, pomogne da se nastavi sa ovim uspjesima, tačnije da se i u Riju napravi veliki rezultat. Žao nam je što još jednom nije smogao snage da bude u bazenu makar do Olimpijskih igara. Znate koliko je Nikola napravio za crnogorsku reprezentaciju, i ja mu se javno zahvaljujem. Naravno, da će Vaterpolo i plivački savez, veoma brzo, da se oprosti i zahvali Nikoli na drugi način.’’
Nikolin prvi trener u karijeri bio je Petar Porobić, sadašnji direktor VPSCG.
’’Nikola je počeo sa plivanjem, zatim je prešao na vaterpolo. On je već sa deset godina na jednom takmičenju pokazao svoj talenat. Tada se već vidjelo da će biti vanserijski igrač. Dosta smo borbi zajedno vodili da bi ostvarili neke ciljeve, od titule svjetskog prvaka do porođajnih muka oko stvaranja našeg saveza, stvaranje reprezentacije. Željeli smo da igra još, makar taj period do Olimpijskih igara, ali ga u potpunosti razumijemo, shvatamo njegovu odluku. To je njegovo lično opredjeljenje, iako smo svi željeli da je promijeni. Nikola je uvijek davao maksimum da motiviše igrače, da ih pokrene. Uvijek smo sve te neke probleme zajednički rješavali, a nadam se da će tako biti i u budućnosti. Naša ekipa je najiskusnija, i nakon Rija imaćemo težak zadatak da je podmladimo. Na tome moramo odmah da radimo, naši planovi sud a se odmah okrenemo mladim igračima. Potrebni su nam i uslovi za to. Preko noći nije lako stvoriti kalibre Nikole Janovića. Nadam se da smo svi spremni, motivisani i željni da na tom planu radimo, i da stvorimo preduslove, da ova ekipa što prije sačuva svoj kvalitet kako za Rio tako i za ono poslije Rija’’, zaključio je Porobić.
Igračku karijeru počeo je 1994. u Primorcu iz Kotora, a igrao je još za Crvenu Zvezdu, Bečej, Jadran Herceg Novi, Posilipo i Jug. Osvojio je veliki broj nacionalnih šampionata i Kupova sa klubovima u Srbiji i Crnoj Gori, nezavisnoj Crnoj Gori, Hrvatskoj i regionalnoj Jadranskoj ligi. U izboru Crnogorskog olimpijskog komiteta 2013. godine biran je za najboljeg sportistu Crne Gore.
Komentari