Vještaci su ocijenili da, ako se uzme u obzir da je neposredno prije ubistva postojalo provokativno ponašanje oštećenih, kako to tvrdi optuženi i pojedini svjedoci, onda se Čogurić nalazio u stanju afekta straha jakog intenziteta što, kako su pojasnili, znači da je bio u stanju duševne poremećenosti.
Kako ističu, u tim okolnostim krivično djelo je psihopatološki motivisano afektom straha jakog inteziteta pa je sposobnost shvatanja značaja djela i upravljanja postupcima u vrijeme izvršenja bila bitno smanjena.
S druge strane, kako ističu, ako sud uzme za tačne navode pojedinih svjedoka koji su tvrdili da stradali Ćulafići neposredno pred ubistvo nijesu pokazali provokativno ponašanje, u tom slučaju bi strah bio srednjeg intenziteta a sposobnost značaja djela i upravljanja postucima bi bila smanjena, ali ne bitno.
Komentari