Novo istraživanje Džoan Vakaro sa Univerziteta Grifit u Australiji, međutim, navodi na zaključak da možda i nije tako i da postoje dublji razlozi zbog kojih se vrijeme kreće naprijed, a ne nazad. Štaviše, možda postoji suptilna razlika između dva vremenska vektora - naprijed i nazad - i to je ono što nas konstantno gura u budućnost, a ne u prošlost.

Misterija vremena potiče od činjenice da se na ILR skali doduše, kreće naprijed, ali kada analizirate pojedinačne atome i molekule, ne djeluje da je njima bitno da li se vrijeme kreće naprijed, ili nazad. Stiče se utisak da se ponašaju na isti način, bez obzira na smjer koji pokazuje vremenska osa.

To nije slučaj kada je u pitanju prostor - ne možete jednostavno pomjerati stvari u prostoru i očekivati da se neće mijenjati - pa su naučnici dugo pretpostavljali da postoji neki suštinski razlog zbog kojeg se univerzum neprestano kreće naprijed u vremenu, ali ne i u prostoru. Ovo je poznato kao “asimetrija” između vremena i prostora.

“U odnosu između vremena i prostora, prostor je lakše razumjeti zato što je on naprosto tu. Međutim, vrijeme nas neprestano tjera ka budućnosti”, objašnjava Vakaro.

Prema njenoj novoj hipotezi, dva smjera vremena - naprijed i nazad - možda uopšte nisu identična.

“Eksperimenti sa subatomskim česticama u proteklih 50 godina pokazuju da se priroda ne odnosi isto prema oba vremenska smjera”, objašnjava Vakaro. “Naročito subatomske čestice poznate kao K i B mezoni ponašaju se donekle različito, zavisno od smjera vremena.”

Mezoni K i B su veoma sićušne subatomske čestice, što znači da ih nije lako proučiti bez pomoći sofisticirane opreme. Međutim, dokazi da se ponašaju različito u zavisnosti od smjera koji pokazuje strelica vremena navode na zaključak da upravo ta razlika, a ne neki suštinski element prirode, utiče na način na koji se krećemo kroz vrijeme.

“Iako se u vremenu zaista krećemo naprijed, u određenoj mjeri uvijek postoji i kretanje nazad, neka vrsta povratnog efekta, i to je pokret koji želim da izmjerim pomoću K i B mezona”, objasnila je Vakaro.

Suptilno ponašanje

Prilikom istraživanja, ona je prilagodila jednačine kvantne mehanike, polazeći od pretpostavke da vrijeme nije jednako u oba smjera, a rezultati su pokazali da ti proračuni precizno opisuju univerzum.

“Ako model univerzuma obuhvata ovako suptilno ponašanje, ono što vidimo je da se univerzum mijenja i da nije fiksiran za određeni trenutak u vremenu, već se neprekidno razvija”, objašnjava Vakaro. “Drugim rečima, suptilno ponašanje je očigledno odgovorno što se univerzum kreće naprijed kroz vrijeme.”

Ukoliko njena teza bude potvrđena, to bi značilo da ćemo morati ozbiljno da razmislimo o našem shvatanju evolucije vremena, ali bi takođe moglo da nas odvede do novih saznanja o čudnijim aspektima vremena, uključujući i putovanje unazad kroz vrijeme.

Blic