Ermilin rad nedavno je pohvalio Savjet za građansku kontrolu policije, koji je posebno bio zadovoljan na koji način je riješila jedan slučaj. Riječ je o predmetu u kojem je supruga više puta prijavljivala muža zbog fizičkog i psihičkog maltretiranja.

Inspektorka je presjekla tu praksu tako što je predložila sudiji da nasilniku izrekne mjeru udaljenja iz stana, ali i kaznu zatvora.

"To je prihvaćeno i baš sam bila zadovoljna", priča Ermila.

Objašnjava da inspektori imaju pravo da predlože sudiji mjeru sankcionisanja nasilnika, a da je ona do sada najčešće ispisivala udaljenja iz stana i zabranu približavanja žrtvi. Stotine slučajeva broji sagovornica, ali nikada neće zaboraviti jedan.

Nevjenčana supruga je, kako se prisjeća, prijavila muža da je psihički zlostavlja, a kada je došao na razgovor sa inspektorkom Ermilom bio je pijan.

"Rekao mi je da svira gitaru i pitao me da li može da mi napiše pjesmu. Vjerovatno je mislio kako ću ga osloboditi ako to uradi, jer sam žena. Onda je počeo da mi pjeva. U tom trenutku je jedan kolega ušao u kancelariju i ništa mu nije bilo jasno što se tu dešava", priča Ermila uz osmijeh.

Istog dana, kako kaže, stigla je prijava protiv muža koji je, takođe, zlostavljao ženu. On je počeo da plače tokom razgovora sa inspektorkom.

"I onda su kolege čitavog tog dana zbijali šale: ,,Šta se to dešava kod tebe?“ prisjeća se inspektorka Ermila.

Priča da je sa nasilnicima najvažniji prvi kontakt, kako se postavite u komunikaciji sa njima.

"Naučila sam lijepo da pričam i onda se nekako smire i steknu povjerenje. Dešava se da satima razgovaramo. Čak i cijelu noć. Mnogi se nakon priče kaju zbog toga što su povrijedili ženu",  kaže Ermila.

Inspektorka se nikada nije zatekla u nekoj opasnoj situaciji, a, sudeći prema njenim riječima, dobro bi se snašla da se to desi. Smatra da su žene jako odgovorne i hrabre. U poslu koji obavlja važno je, kaže, da osoba saosjeća sa žrtvama.

"Nasilnici mi ponekad kažu: ,,E, baš ćeš ti da me saslušaš, ti si žena“. Poslije mi se, ipak, zahvaljuju",  objašnjava Ermila.

Policiji dnevno stižu dvije do tri prijave zbog nasilja u porodici. Dominiraju one koje se tiču psihičkog zlostavljanja. Inspektorka kaže da žrtve danas sve više prijavljuju nasilnike iz razloga što su svjesne da postoje institucije koje mogu da im pomognu.

Nijesu iskorijenjeni, navodi ona, slučajevi u kojima se žrtve zbog bojažljivosti od toga šta će reći komšije ili rođaci ne usuđuju da potraže pomoć, ali je njih sve manje.

"Sjećam se kako su u jednom slučaju komšije prijavile nasilje u porodici. Ženu je godinama tukao muž da joj je cijelo lice bilo modro, skoro crno od udaraca. Nosila je slojeve pudera kako bi prikrila i govorila je da joj nije ništa. Kada joj je sklonjen puder, bila sam šokirana, prisjeća se Ermila, gledajući poster u kancelariji na kojem piše ,,Stop nasilju u porodici“.

Upravo zbog te poruke voli svoj posao i kaže da ga nikada ne bi promijenila. Srećna je dok pomaže ljudima, a da bi stepen nasilja u porodici bio smanjen, smatra da svi treba da se uključimo u tu borbu. Ermila, koja radi i na slučajevima maloljetničke delinkvencije, poručuje svim žrtvama nasilja da ne smiju da trpe bilo kakav oblik maltretiranja, već treba da pokucaju na vrata policije gdje im je pomoć na raspolaganju 24 sata.