Prema podacima Statističkog zavoda Kosova, nezaposleno je više od 35 odsto stanovništva, dok je oko 30 posto siromašno, piše Anadolija.

Safet Đerdžaliju, predsjednik Privredne komore Kosova (PKK), smatra da je Kosovo zakazalo u ekonomskom razvoju, prije svega, zbog dominacije političke agende u odnosu na ekonomsku. On u razgovoru za Anadoliju ističe da se mnogo više govorilo o ekonomiji nego što se radilo te je zato stepen nezaposlenosti alarmantan, a ekstremno siromaštvo zabrinjavajuće. Ono što je za žaljenje, navodi Đerdžaliju, je činjenica da građani Kosova ne prihvataju tri istine: da je Kosovo proizvod i međunarodne zajednice, da rat vode hrabri i da se država gradi pameću.

"Stranci oštetili ekonomiju"

Đerdžaliju podsjeća da je prije 17. februara 2008. godine izvršnu vlast na Kosovu imao UNMIK i da su brojni stranci koji su radili na Kosovu u poslijeratnom periodu, posebno u okviru Agencije za privatizaciju, mnogo više oštetili, nego što su doprinijeli ekonomskim procesima. Kao negativnu stranu ističe i činjenicu da su usvajani zakoni koji su uzimani od drugih zemalja, ali nijesu bili prilagođeni situaciji na Kosovu. Prema njegovim riječima, te greške nakon nezavisnosti nijesu ispravljene, a došlo je do još štetnijeg pristupa, nepoštovanja reda i zakona.

“Mi ćemo identifikovati da su problem korupcija, birokratija, nepotizam, javna nabavka, nedostatak javno-privatnog partnerstva i mnogi drugi, ali treba shvatiti da je zajednički imenitelj svih tih problema samo jedan: vladavina reda i zakona. Sve dok na Kosovu ne bude vladavine reda i zakona, neće biti ni edukacije, ni ekonomije, ni zdravlja i najmanje ekologiije”, kaže predsjednik PKK-a.

Dobar poznavalac ekonomskih kretanja Ibrahim Redžepi, iz Centra za strateška i socijalna istraživanja (STRAŠ), kaže da su građani prije 2008. godine imali nadu, dok su danas, osam godina posle nezavisnosti, razočarani zbog neispunjenih očekivanja. Redžepi napominje da je negativan trend ekonomskog razvoja na Kosovu nastavljen od proglašenja nezavisnosti do danas.

On objašnjava da je prvih godina nakon nezavisnosti bruto društveni proizvod imao rast i išao je i do 5,5 odsto, ali da to nije bilo dovoljno da se znatnije smanji nezaposlenost, iako je garantovalo da se ekonomska situacija ne pogorša. Međutim, nedostatak strategije za ekonomski razvoj, javno investiranje bez efekta otvaranja stalnih radnih mjesta i politička kriza, uticali su na stalni pad godišnje norme ekonomskog rasta, koji je kulminirao u 2014. godini.

“Imamo enormne investicije u putnu infrastrukturu, koje su u tom periodu sigurno prešle 1 milijardu ili 1,5 milijardu eura. Međutim, kada je, na primjer, počela izgradnja autoputa imali smo ekonomski rast od 5,5 odsto, dok je došlo do pada kada je završena izgradnja na tri odsto. U 2014. je pao na 1 odsto, što znači da te investicije nijesu mnogo uticale na stabilan rast ekonomije i dovele nas u situaciju da trošimo pare”, kaže Redžepi.

Teško bez dijaspore

Predsjednik PKK-a, Safet Đerdžaliju i ekonomski analitičar Ibrahim Redžepi slažu se u ocjeni da kosovska dijaspora i dalje predstavlja glavni izvor stabilnosti ekonomije. Đerdžaliu ocjenjuje da Vlada Kosova šta god da uradi ne može vratiti dug dijaspori, a dijaspora je danas razočarana.

“Razočarana je ovim institucionalnim neuspjehom koji im je ogadio i dolazak u posjetu Kosovu. Umjesto da u domaćim institucijama imamo predstavnike dijaspore i da njihov glas bude artikulisan, u institucijama to nedostaje”, kaže Đerdžaliju.

A Redžepi ističe da prema zvaničnim podacima dijaspora svake godine pošalje oko 700 miliona eura na Kosovo, dok je uključujući i nezvanične kanale, po njegovoj procjeni, ta suma veća za 50 odsto. Problem, međutim, leži u načinu trošenja tog novca.

“Od tih para, 90 odsto se troši na porodičnu potrošnju. Znači to su pare kojima se pokrivaju dnevne potrebe jedne porodice. Deset odsto se troši bilo za potrebe obrazovanja, bilo za zdravstvene potrebe, dok se jako malo troši na investicije ili obezbjeđenje nekog radnog mjesta. Da nije bilo dijaspore, sigurno da bi nivo siromaštva bio mnogo veći, možda bi bilo mnogo težih socijalnih problema koji bi se odrazili i na bezbjednost u zemlji”, ističe Redžepi.

Đerdžaliju iznosi i podatak da kosovska dijaspora ima deponovan kapital u vrijednosti većoj od 2,5 milijardi eura u Njemačkoj, Austriji i Švajcarskoj, ali po njemu, na Kosovu, na žalost, nedostaje zahvalnost, kultura i sposobnost vlasti da ponude povoljne uslove dijaspori da investira u domovini.

“Kosovo se pretvorilo u siromašnu državu bogatih ljudi, a ti bogati ljudi potcjenjuju i vrijednost kosovske dijaspore”, zaključuje Đerdžaliju.