Polemika o zaključku kojim je zapravo ukazano na odgovarajuće članove zakona o sudovima u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, vodi se uglavnom oko toga da li se ovakvo pravilo može primijeniti na žene koje nose hidžab (glavu pokrivenu maramom u skladu sa islamskim propisima), piše Anadolija.

U Bosni i Hercegovini ovakve žene su svakodnevna pojava i mogu se vidjeti na različitim radnim mjestima, a sudjeluju u svim sferama života. Do sada, nije bilo ovakvih i sličnih zabrana kad je riječ o bosanskohercegovačkim institucijama.

Reagovala je i Islamska zajednica BiH koja je najoštije osudila potez VSTV-a zahtijevajući od institucije koja imenuje tužioce i sudije u svim sudovima i vrši nadzor nad radom pravosudnih institucija u BiH, da preispita svoje odluke i zaključke, te precizno definiše šta se podrazumijeva pod vjerskim obilježjem.

VSTV BiH i nakon rasprave na sjednici 10. februara ove godine ostalo je pri ranijem zaključku koji se odnosi na zabranu nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama, te obećalo da će radi boljeg razumijevanja sadržaja i suštine ovog zaključka objaviti javni memorandum na web-stranici u kojem će biti detaljnije razjašnjeni i interpretirani razlozi za njegovo donošenje.

Najavljeni su i razgovori s predstavnicima svih vjerskih zajednica u BiH i zainteresovanim predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti u BiH.

Predsjednik VSTV-a BiH Milan Tegeltija je kazao kako se “ne radi o odluci o zabrani hidžaba, nego se radi o stavu VSTV-a koji se odnosi na sva vjerska obilježja, odnosno dopisu koji je Vijeće na zahtjev sudova i tužilaštava u BIH proslijedilo kao smjernicu za provođenje zakonskih ovlaštenja iz Zakona o sudovima u FBiH, Zakona o sudovima u RS-u i Zakona o sudovima u Brčko distriktu BiH, a čijim odredbama je zabranjeno ispoljavanje vjerske, nacionalne i političke pripadnosti, te isticanja takvih obilježja u sudovima spomenutih nivoa”. 

 Nije sporan član Zakona o sudovima FBiH nego njegovo tumačenje 

Elvis Zornić, predsjednik Samostalnog sindikata kantonalnih državnih službenika i namještenika Sarajevo kazao je za AA da "što se tiče samog člana 13. Zakona o sudovima FBiH oni kao sindikalna organizacija nemaju nikakvih problema sa tim".

"Sam komentar o tom zakonu je sasvim jasan. To je komentar gdje izričito sudovima, odnosno u sudskim prostorijama nije dozvoljeno isticanje bilo kakvih vjerskih i političkih i bilo kojih drugih obilježja. To je sasvim uredu. Mi imamo svoje kodekse što se tiče državnih službenika, namještenika i to su etički kodeksi o ponašanju. Što se tiče sudija oni imaju svoj poseban kodeks. Kada je u pitanju zgrada Opštinskog suda u Sarajevu niti u jednoj prostoriji u ovom sudu ne postoji zid na kojem se nalazi bilo kakva vrsta ovakvog obilježja. Jedina obilježja koja su dozvoljena i po pravilniku i zakonu su državna obilježja", istakao je Zornić.

Ministarstvo prosvjete Crne Gore: Niko ne može biti diskriminisan prilikom nošenja marame i kape 

U zemljama regiona nije bilo većih slučajeva kada su u pitanju vjerska obilježja u pravosudnim institucijama. Primjer je i, između ostalih, Crna Gora gdje u pravosudnim organima do sada nije zabilježen bilo kakav problem kada je u pitanju ulazak osoba sa vjerskim obilježjima.

"Do sada nisam imao prilike da vidim da se pojavljuje nešto karakteristično za takav problem. U Višem sudu u Podgorici postoji kvalitetna kontrola, i svako lice koje nije adekvatno odjeveno ne može ući u sud. Do sada nismo imali problema, čak iako je bilo to se rješavalo na kulturan način. Kućni red u svakom sudu definiše način ponašanja i odijevanja onih koji ulaze u sudu. Kada su u pitanju ostale crnogorske institucije, to je sve definisano pravilnicima u ustanovama“, kazao je predsjednik Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović.

AA podsjeća da je početkom 2015. godine, dolazak učenice E.K. (16) sa hidžabom na nastavu u Gimnaziji “Niko Rolović” u Baru, izazvao brojne reakcije javnosti u Crnoj Gori.

Tada je jedan od profesora ove ustanove odbio da predaje nastavu odjeljenju u kojem se nalazi E.K. zbog nošenja hidžaba. Dio profesora barske gimnazije tada se obratio i Ustavnom sudu, tražeći tumačenje ugovora između države Crne Gore i Islamske zajednice u Crnoj Gori.

Iz Islamske zajednice Crne Gore tada je saopšteno da je nošenje hidžaba dio praktikovanja islama, i da je to zagarantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i Ustavom Crne Gore. 

Povodom ovog slučaja tada se oglasilo i resorno Ministarstvo prosvjete Crne Gore, napominjući da niko ne može biti diskriminisan prilikom nošenja marame i kape, koji su sastavni dio nošnje jedne vjere. 

"Obrazovno-vaspitne ustanove poštuju pravo propisano članom 14, ugovora o uređenju odnosa od zajedničkog interesa između Vlade Crne Gore i Islamske zajednice u Crnoj Gori, prema kojem: 'Vjernik koji prema nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovijesti ili običajima nosi kapu ili maramu kao sastavni dio nošnje, može biti fotografisan s kapom ili maramom i ne može biti neposredno i posredno diskriminisan prilikom zaposlenja, kao zaposleni, u postupku pred državnim organima i u sistemu obrazovanja kao učenik i student", saopštilo je tada Ministarstva prosvjete.

Iz ovog resora podsjetili su da je u Crnoj Gori, kao multikonfesionalnoj državi, apsolutno zagarantovana sloboda vjeroispovijesti i niko to ne treba dovoditi u pitanje.

Većih problema i opstrukcija nije bilo ni u Makedoniji gdje su vjerska prava i slobode zagarantovane Ustavom te zemlje. 

“Što se tiče vjerskih prava i sloboda možemo reći u Makedoniji da nikada nije bilo nekih opstrukcija ili da smo osjećali neku vrsku opstrukcija, ili da će doći do nekih promjena . Naše vjerske slobode i prava su data u Ustavu Republike Makedonije, posebno u samu preambulu, gdje se kaže da svako ima pravo svoju vjeroispovijest manifestovati na način na koji njegova vjera nalaže”, kazala je u razgovoru za AA Mersiha Smailović, pravnik i predsjednica udruženja žena “Edu Nisa” u Skoplju.

Prema njenim riječima, u pravosudnim organima nikada nije bilo diskriminacije te da su samim Ustavom Republike Makedonije institucije prihvatile zakone koji su se mijenjali, ali se nikada nisu dotakli pitanje vjerskih sloboda i prava.

“Što se tiče uposlenica u državnim institucijama imamo uposlenica u Vrhovnom sudu koje rade već godinama bez bilo kakvih opstrukcija, a isto tako imamo pokrivene žene gotovo u svim institucijama, čak i u državnim medijima”, istakla je Smailović.

Podsjetila je na slučaj iz 2007 godine kada su žene muslimanke u Makedoniji pokrenule inicijativu da ženama muslimankama koje nose marame bude dozvoljeno da se za lična dokumenta slikaju sa maranom.

Akcija je pokrenuta 2007. godine, a zakon je promijenila tadašnja ministrica unutrašnjih poslova.

"Od kada smo detektovali taj problem, diskriminacija žene muslimanke, mi smo reagovali i ta je promjena urodila efektom. Diskriminacija postoji, ali kada reagujete to se ispravi. Iako ne bi smjela da postoji takva vrsta diskriminacije. Ono što je takođe važno, na čemu želimo ukazati institucijama, da mahama nije simbol u islamu već mnogo više od toga. Marama ne predstavlja niti krst, niti Davidovu zvijezdu ili mesec i zvijezdu. Ovo je esencijalni dio našeg vjerovanja. Ona je imperativ koji je dat u samom Kur'anu”, dodala je Smailović.

Sloboda vjeroispovijesti i ispoljavanja vjere na Kosovu zagarantovana Ustavom 

Sloboda vjeroispovijesti i ispoljavanja vjere na Kosovu je zagarantovana Ustavom. Članom 38 Ustava Kosova garantuje se sloboda vjeroispovijesti, uvjerenja i savjesti, uključujući pravo na “prihvatanje i ispoljavanje svoje vjere, pravo na ispoljavanje ličnih uvjerenja i pravo na prihvatanje ili neprihvatanje članstva u nekoj vjersku zajednici ili grupi”.

Međutim, iako je ta sloboda zagarantovano Ustavom, ona nije uvijek ispoštovana u praksi, ističe Labinote Dema-Murtezi, prva i za sada jedina pokrivena poslanica u Skupštini Kosova. Ona navodi da su pokušaji da se ograniči sloboda nošenja marame ženama i djevojkama muslimanske vjeroispovijesti u javnim institucijama, opravdavani činjenicom da je Kosovo "laička zemlja". 

“Oni koji su htjeli da prave probleme, što je više bilo individualno pitanje određenih osoba, pozivali su se na činjenicu laičke zemlje, ali su se žene i djevojke koje su angažovale advokata odbrane uvijek pozivale na član (Ustava) koji garantuje pravo na ispoljavanje vjerskih uvjerenja i u javnosti. S vremena na vrijeme imali smo problema, ali su se na sreću ti problemi u posljednje vrijeme smanjili, da ne kažem potpuno nestali”, kaže ona. 

Izražavanje vjere lična stvar koja mora ostati unutar vjerskog objekta ili doma 

O situaciji u Hrvatskoj govorio je odvjetnik Branko Šerić koji je kazao kako Hrvatskim ustavom nije regulisano isticanje vjerskih obilježja te kako u praksi raspećima u sudnicama i drugim državnim institucijama nema mjesta.

Međutim, prema njegovim riječima, nošenje vjerskih obilježja u sudu tokom rasprave se ne može zabraniti osim ako sigurnosni razlozi nalažu skidanje kape ili šešira zbog video-nadzora i mogućnosti identifikovanja osobe koja ulazi na sud. Nošenje mahrame, navodi, zavisi o dozvoli predsjednika sudskog vijeća, ali nošenje zara na sudu nije dopustivo.

"Policajci bi zaustavili mušku osobu pokrivenog lica na ulici, s čim je vezana mogućnost da se neko zakamuflira u žensku odjeću“, istakao je Šerić. Dodao je kako niko neće pokrivenu žensku osobu na ulici zaustaviti i kako to nije zabranjeno, ali ističe da izaziva sumnju. 

Šerić smatra kako je nošnje i isticanje vjerskih obilježja pri obavljanju javnih dužnosti i poslova neumjesno te da bi bilo neumjesno da neko na primjer ističe veliki krst na prsima. Napominje da je izražavanje vjere lična stvar koja mora ostati unutar vjerskog objekta ili doma. Na pitanje kako komentariše preporuku, odnosno zabranu nošenja vjerskih oznaka voditeljima i novinarima informativnih emisija na hrvatskoj javnoj televiziji, Šerić je istakao kako je isticanje vjerskih obilježja stvar unutrašnje procjene svake kuće i organizacije.

 U Srbiji ne postoji zvanična zabrana 

U Srbiji zvanično ne postoji zabrana, niti postoji zakon koji zabranjuje nošenje i isticanje vjerskih obilježja na javnim mjestima, u državnim i javnim institucijama. 

"U Srbiji, koja je svetovna država, i grb i zastava i himna su crkveni, odnosno vjerski. A Srbija je jedno multinacionalno društvo, gdje ima 21 manjina i to je neusklađeno“, rekao je za AA predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Sulejman Ugljanin i dodao da je osnovni temelj i princip demokratskog društva stvar slobode izbora.

Navodeći da je čuo da se u Bosni i Hercegovini javio problem zabrane ulaska pokrivenih žena u sudove, Ugljanin je naveo da se u Srbiji može vidjeti na mnogim mjestima, a najviše na graničnim prelazima, da se policija i obezbjeđenje "vrlo drsko i bezobrazno ponašaju i pokrivenim ženama pokušavaju da skinu marame i da vide ono što ne mogu da vide“.

On je dodao i da smatra da je velika šteta za Bosnu i Hercegovinu ta odluka, zbog toga što nošenje marame, turbana ili šešira je stvar ličnog izbora. 

"Ako polazimo sa aspekta kulture, to mogu da budu modni detalji, a mogu da budu i dio kulturnog identiteta. Prema tome, u Srbiji vidimo i naše koleginice koje nose kao modni detalj krst, ali neke nose broš, a neke mjesec i zvijezdu. Mislim da je lijepo da svako izabere“, rekao je Ugljanin.