- Bio sam presrećan kad mi je sin rekao da hoće da se ženi - započeo je u sudnici svoju priču mladoženjin otac Radovan D. - Zabavljao se sa djevojkom skoro dvije godine i mislio sam, red je da se uzimaju. Ona lijepa, umiljata, mislio sam iz dobre kuće, pišu Novosti o neobičnom slučaju iz sudnice.

Sinu su napravili svadbu "da se pamti u selu". Novca je bilo, oboje su radili skoro 30 godina u Njemačkoj. Radovan je taksirao, a Jelena radila u kuhinji.

- Nisam žalio para. Za svadbu 100 prasića, isto toliko jaganjaca, 50 teladi, 200 živine, 100 kila krompira, isto toliko luka... - ispričao je mladoženjin otac. - Tone piva, vina i rakije, desetine torti. Dogovorio sam i muziku sa tri pjevačice. Odštampali smo i poslali pozivnice gostima. Budućoj snajki kupili vjenčanicu i cipele baš iz Pariza, zlatnog nakita da je okitimo ko jelku.

Međutim, mladini roditelji, koji su takođe bogati, nešto su "zatezali".

- Tvrdoglavi ljudi, neće šator, hoće kafanu. Neće pečenje, već roštilj. A poslije došli i sve pojeli - priča Radovan. - Primjetio sam tad da je moja porodica bolje darivala kumove, starojka, članove mladine porodice nego što je to uradila suprotna strana. Nije mi bilo pravo, ali moja Jelena zapela da ćutim.

- Smučio mi se i on i njegova žena, kumovi, svatovi. Moji, brate, došli, igrali, pjevali, nadavali para, a njegovi se stisli i samo jeli. Pa samo prija za ručak pojede četiri velike sarme i isto toliko parčadi pečenja, da ne pričam o kolačima i tortama. 

I sve bi to, kako Radovan D. i otrpio, da se mladenkin otac Žika jednom prilikom u kafani, polupijan, nije hvalio kako je troškove svadbe podnio više on nego prijatelj.

- Lagao je! Ono što je dao za svadbu, on, njegova žena i svatovi odnijeli su u stomacima! Ako hoćete, vjerujte mi na reč, zovite svjedoke... - kaže Radovan.

S druge strane, njegov prijatelj Žika u sudu je izjavio:

- Istina je da sam malo pretjerao u hvalisanju, ali nisam ja kriv što su Radovanovi svatovi žgoljavi, kilavi i slabi na jelu. Moji su, brate, drugačiji. A da sam znao da će Radovan da me tuži zbog pića na svadbi, jeo bih i pio još više! I nikada ne bih dao ćerku za onog njegovog žgoljavog sina. Nego, zaljubila se djeca, a i beba je bila na putu...

Na kraju, sud presudi da se izmire i rukuju u sudnici i zajednički podijele troškove sudskog spora, kao što su i za svadbu. Njihova djeca su se samo jednom, i to držeći za ruku maloljetnog sina, pojavili na suđenju kao svjedoci. Izjaviše kako ih je sramota roditelja koji se zbog sarmi i torti povlače po sudovima, kao i to da ne žele da učestvuju u njihovom prepucavanju, jer imaju srećan brak i sina.

Izvor:Novosti