U Surčinu kolaju razne priče, od toga da su Dušan i Milica umrli od gladi i hladnoće, a da se njihov sin, koji je bio psihički bolestan, onda otrovao lijekovima.
- Nisu imali šta da jedu, a Milica je išla po komšiluku da isprosi komad hljeba za sina. Živjeli su od 12.000 socijalne pomoći koju je primao Dragan, ali nisu imali od čega da žive. Dušan nije ostvario penziju, a Milica nije radila. Dragan je izlazio u dvorište kada bi bilo lijepo vrijeme, a roditelji su mu išli po hranu. Video sam mu oca kako jedva ide do pekare da mu donese nešto, a jedva se kretao. Jednom sam čuo kako Dragan od majke traži da jede, a ona mu je rekla: “Šta da ti dam, kada ništa nemam” - rekao je za “Alo!” jedan od komšija Babića.
On navodi da su Babići kuću sagradilo još 1960, dok je Dušan još radio u Njemačkoj, ali da su se slabo družili sa komšilukom. “Tada je Dragana čuvala njegova baba na Ledinama. Kasnije je završio školu i zapsolio se u IMT-u, ali se razbolio. Bili su čudni, a Milica je znala da otjera Dušana sa slavlja i tjerala ga je da se svađa sa komšilukom. Ne vjerujem da ih je Dragan ubio jer je Dušan alat držao u garaži. Prije će biti da su umrli na spratu, a onda on nije znao koje lijekove da uzme, pa se otrovao dolje u prizemlju”, smatra komšija Babićevih, koji su posljednji put viđeni 20. januara.
Alo
Komentari