Zadušnice uvijek padaju u subotu jer je Isus Hristos taj dan, uoči vaskrsenja, u nedjelju, proveo upokojen.

To je dan kada pravoslavni vjernici obilaze grobove najmilijih, daju pomene i pale svijeće. Sjećajući se svojih pokojnih predaka, hrišćanski vjernici se na ovaj dan mole Bogu za oprost grijehova i za svoje pretke.

Srpska pravoslavna crkva u toku godine obilježava jesenje ili Miholjske zadušnice, zatim ljetnje Duhovske, proljećne uoči Velikog posta i i zimske koje se zovu još i Mitrovske.

Na Zadušnice se u crkvama služi parastos na kojem svještenik vinom preliva žito, a poslije službe se obilaze grobovi najbližih, gdje se upali svijeća i čita molitva. Ko ne može najmilijima da ode na grob, svijeću zapali u crkvi.

Sveštenstvo SPC na Zadušnice pominje i riječi Svetog Jovana Zlatoustog koji je besjedio ovako: Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklijevajte, dakle, da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih.

U istočnoj Srbiji se vjeruje da svijeća upaljena na zadušnice gori sve do sljedećih zadušnica. Takođe, postoji vjerovanje da ako se na zadušnice ne upali svijeća, mrtvi će godinu dana biti u mraku.

Na zadušnice se u istočnim krajevima ne radi ništa sa vunom, a makaze su zatvorene, da bi i vučje čeljusti bile zatvorene.

Prema kalendaru Srpske pravoslavne crkve, postoje četiri zadušnice tokom godine i svaka se obilježava subotom.

Prve su zimske zadušnice pred Mesne poklade, dvije nedjelje pred početak uskršnjeg posta. Druge su duhovske pred Duhove ili Svetu trojicu, slijede zatim miholjske, i posljednje su mitrovdanske.

Kurir