Naime, oko pet odsto puževa širom Australije sadrži larve čiji su domaćini pacovi. Puževi ne znajući kuda idu gmižu nekad i po inficiranom izmetu pacova.

Ali, postoji još veći problem - psi znaju često da pojedu inficiranog puža, a onda da se igraju s ljudima, dok mačkama nisu toliko zanimljivi i izbjegavaju ih u širokom luku.

Nakon što psi pojedu inficiranog puža, larve se šire po crijevima, kičmenoj moždini, nervnom sistemu i mozgu, a posljedice su užasavajuće. Nastaju strahoviti bolovi, koje veterinari teško mogu tačno da lociraju. Postoje neke metode koje mogu da ublaže upale, ali ne reaguju svi psi na tu terapiju. Oni koji se ne izbore sa ovim, umiru polako u nevjerovatnim bolovima.

Preko kontakta sa zaraženim psom ili pužem mogu da se inficiraju i ljudi. Kao i kod pasa, larve se šire crijevima, kičmenom moždinom i mozgom, a posljedice su tragične, naročito ako su zaražene bebe ili djeca, a postoje podaci da je bilo nekoliko takvih slučajeva u Sidneju.

Da bi se zarazili ljudi ne moraju da pojedu puža, dovoljno je da ga prislone usnama i tako izazovu tragičnu bolest. Kod odraslih se dešava da pojedu slučajno puža koji je ostao na povrću.

Uprkos svim naporima ljekara, zaraženi prolaze kroz stravičnu smrt ili imaju trajno oštećenje mozga.

Dobra vijest za sve one djevojke koje bi išle na uljepšavanje puževima jeste da se za te tretmane koriste specijalni puževi koji nisu bili u kontaktu sa prirodom.

24sata.rs