"Tako bi trebalo sagledavati izjave o Osmanskom carstvu. On želi da postane izabrani sultan. Naravno, te kulturološke i religijske priče biće samo nadogradnja. Stvarni cilj jeste omogućiti da se jednom rukom upravlja izvršnom, zakonodavnom i sudskom vlašću i to iz predsjedničkog kabineta, odnosno od strane samog Erdogana. Ne bi me iznenadilo ako bi on sebe proglasio doživotnim predsjednikom i zatim se pobrinuo za to da bilo koji njegov potomak, sin ili zet, može da dođe na vlast. Dakle neka vrsta porodične diktature", kazala je Akgun. 

U tom slučaju, pametna politika, smatra ona, bila bi kada bi EU zajedno sa Ujedinjenim nacijama, a ne sa Turskom, osmislila izbjegličku politiku. 

"Saradnja s Turskom predstavljena je kao nešto što nema alternativu. Ja mislim da to nije dobra ideja jer ne vjerujem da će Turska biti u stanju da se približi željama Evropske unije. Nije čak sigurno ni da ona za to uopšte ima volje. Onaj ko bar malo poznaje tursku političku scenu i mentalitet AKP, taj vrlo dobro zna da se na tog partnera ne može i ne bi trebalo osloniti", naglašava Akgun.