Mnogi su po njihove proizvode dolazili u Bučiće, međutim kako se povećala potražnja za kozjim mlijekom i sirom Dragana u prtljažniku automobila poreda lijepo dizajnirane boce mlijeka sa naljepnicama, postavi veliku tablu na kojoj piše "kozje mlijeko" i građani dolaze po svoje boce.
"Željeli smo kupcima doći na noge. Mnogi kod nas nisu mogli dolaziti jer je daleko ili su imali bolesnu djecu. Starije osobe pogotovo nisu dolazile. Međutim, evo za ovih nekoliko dana koliko prodajem naše proizvode od koza građani su navikli da sam tačna i dolaze, kupuju ili poručuju posebne sireve. Ljudi su oduševljeni ovim potezom zbog čega sam prijatno iznenađena. Jeste malo neobično da kozje mlijeko prodajem iz prtljažnika automobila, ali sam uvjerena ako se naši poslovi sa kozama budu ovako razvijali mi ćemo biti prvi koji će imati svoje mljekomate za kozje mlijeko u poslovnim centrima barem u Lašvanskoj dolini", priča Dragana dok prodaje kupcima boce mlijeka, piše Anadolija.
Ruža Levarda slučajno je zapazila reklamu "prodajem kozje mlijeko".
"Starija sam osoba i ne mogu pješačiti do Bučića. Kozje mlijeko je pravo blago i zato sam odmah kupila jednu bocu. Nisam pitala ni za cijenu, ali prihvatljiva je", govori Ruža.
Nakon Ruže dolaze još dvije gospođe koje nisu baš bile raspoložene za izjave, a onda i Jure Gavrančić.
"Raduje me da Dragana prodaje kozje mlijeko i sir i da uzgaja koze na svojoj farmi. Hvala Bogu da ima još onih koji danas drže koze, krave i druge domaće životinje. To je zdrava hrana. Preporučujem ovo mlijeko svima, kupujem ga za svoje zdravlje, a takođe zdravlje želim i drugima. Mislim da je ovo pravi potez", dodaje Jure.
Njegovi roditelji uvijek su držali u štali po nekoliko domaćih životinja među kojima su bile i koze.
"Moj otac je bio teško bolestan. Njegovo srce radilo je sa samo 25 posto snage. Ljekari su mu prognozirali dva do tri mjeseca života. Zahvaljujući kozjem mlijeku koje je svakodnevno pio u velikim količinama on je poživio još deset godina. Volim ovu farmu koza i kada radim najljepše se osjećam. U Bučićima je nekada bilo preko 500 koza. Kada je Tito donio zakon da se koze ukinu, kod nas je u selu narod osmislio uzrečicu 'nesta koza, dođe tuberkuloza'. Zaista mnoga djeca su popravila svoje zdravstveno stanje hraneći se između ostalog i kozjim mlijekom", kaže za AA Goran Marinić iz Bučića.
Komentari