Marija Šimoković o knjizi "Čuvari privida", nagrađenoj “Zmajevom nagradom matice srpske”. Uliks je ona tačka u koju se skuplja vrijeme od Homera do danas.
Pjesnikinja Marija Šimoković nagrađena je Zmajevom nagradom Matice srpske za knjigu "Čuvari privida" (izdavač Medijska knjižara "Krug"), ali i za cjelokupno pjesničko stvaralaštvo, tokom više od četiri decenije.
U nagrađenoj knjizi koja donosi poemu u dvanaest pjevanja, autorka svojim posebnim i prepoznatljivim pjesničkim načinom ukršta vrijemena, prostore, sudbine...
* Šta nam oslikavate u ovoj poemi?
- Potrebu za cjelinom koja mora biti lijepa, kako sugeriše i Platonova rečenica stavljena kao moto knjige. Kada je sve što je ikada postojalo u stvarnosti samo fragment, morate da posegnete za nekom prasupstancom koja bi bila objedinjavajuća. Da biste došli do cjeline. Pogled s vode omogućio mi je da slijedim inicijalni poriv, i riječi su se same spajale uz pomoć kapljica, praveći molitvu kojom sam se obraćala na Najviše mjesto.
* Šta ovdje predstavlja Uliks, sa kojim se srećete na beogradskim ulicama?
- Uliks je potreba za dijalogom s vremenima koja su minula i koja su u toku. Dijalogom - uz ubjeđenje da ne postoje granice kada se razgovara sa imaginarnim. Uliks je ona tačka u koju se skuplja vrijeme od Homera do danas, a vrijeme je, kako to lijepo kaže filozof - dijete koje se igra. U toj potrazi za dječijim samozaboravom bića u toku igre, razgovor sa Uliksom omogućava spajanje svjetova između dveju voda, gornjih i donjih. I tada slede prizori koji vas iznenađuju. Cjelina se sama uspostavlja.
(Izvor:Večernje Novosti)
