Marinin stariji sin, Miloš Radulović, umro je prije osam godina, a ona se još uvijek bori sa gubitkom. 

“Ljudi kažu da vrijeme liječi sve. Svako ko je izgubio nekoga koga je mnogo volio, zna da ta floskula nije tačna. Majka nikada ne može da se pomiri sa gubitkom djeteta. Pomiriš se, možda, u nekom momentu da je tako moralo da bude, ali nikada ne nađeš razlog. Samo nastaviš da živiš i radiš sa tim teretom jer moraš. Zbog posla sam, vjerujem vremenom i otupjela. Naporno je dati i dušu i tijelo. Svi su postali bezosjećajni, a nisam ni ja izuzetak. Stvorila sam zid, stvorila otpor. Stalno se čovjek iznova razočarava u ljude. Bilo je i onih sa estrade koji nisu bili kraj mene kada mi je najviše trebalo. O njihovim imenima ću ćutati, zauvijek, jer bi to značilo da sam i dalje povrijeđena. Ali, nisam, opraštam i zaboravljam. Drugu šansu za prijateljstvo rijetko dajem. Nemam, puno pravih prijatelja. Oni su bili tu i kad su svi upirali prstom u mene i pričali da sam alkoholičarka. Nisam“, napisala je u autorskom tekstu Marina Tucaković za jedan domaći list.

b92