ŽIVOT SVETOG VASILIJA OSTROŠKOG

Sveti Vasilije rođen je u selu Mrkonjić u Popovom polju 28. decembra 1610. godine od roditelja Petra i Anastasije Jovanović. Na rođenu je dobio ime Stojan. Iako su bili siromašni, Jovanovići su važili za pobožnu porodicu koja redovno posjećuje sva bogosluženja.

Kao mladić, Sveti Vasilije je boravio u manastiru Vavedenje Presvete Bogorodice u Zavali, jer se tada obrazovanje moglo steći samo u manastirima. Pošto mu se dopao život u manastiru, odlučio je da se zamonaši. Međutim, pošto je još bio mlad, predložili su mu da preispita svoju odluku.

Iz manastira Zavala odlazi u manastir Tvrdoš, gdje je odlučio da se zamonaši. Na monašenju je dobio ime Vasilije, po uzoru na Svetog Vasilija Velikog. Ubrzo poslije monašenja odlazi u Crnu Goru kod cetinjskog mitropolita Mardarija, međutim, ubrzo je došlo do sukoba zbog koga je Vasilije morao da napusti Cetinje.

Naime, papa je poslao jezuite u ove krajeve da iskoriste teško stanje u narodu kako bi ih preobratili sa pravoslavlja u rimokatoličku vjeru. Vasilije je prepoznao opasnost koja vreba od jezuitskih sveštenika i uporno ukazivao na to mitropolitu Mardariju, ali ovaj nije želio da se suprotstavlja rimskim izaslanicima.

MANASTIR OSTROG

Zbog borbe protiv unijata, mladi monah Vasilije postao je cijenjen u narodu, a mitropolit Mardarije je odlučio da ga protjera sa Cetinja. Narod se protivio ovakvoj odluci, ali Vasilije nije želio da nastavlja sukob u Crkvi, te je odlučio da se dobrovoljno vrati u Tvrdoš.

Odlučio je da obilazi hercegovačka sela i pomaže ljudima koji su tada živjeli teško pod turskim ropstvom, a zbog njegovog načina života mnogi su ga tada poredili sa Svetim Savom.

Ubrzo je pao u nemilost Turaka, pa je morao da bježi u Rusiju. Pošto je proveo neko vrijeme tamo, vratio se u Tvrdoš sa dosta hrane i novca, koji je uspio da skupi, a zatim ga podijelio sa narodom po Hercegovini. Potom odlazi na Svetu Goru gdje provodi godinu dana kako bi se dodatno obrazovao i produhovio.

Po povratku sa Svete Gore, Vasilije je postavljen za mitropolita onogoškog, sa sjedištem u Onogoštu (Nikšić). U to vrijeme Turci su počeli još više da muče i pljačkaju srpski narod, Vasilije je morao da se skloni i pod planinom Zagaračom napravio je keliju gdje je živio i molio se.

Predloženo mu je bilo da se prebaci u manastir Ostrog, koji je bio dobro utvrđen i sklonjen daleko od puta, kako Turci ne bi mogli da upadnu. Pošto je konačno dočekao da u miru vodi svoju mitropoliju, uspio je da proširi bratstvo manastira Ostrog i obnovi nekoliko crkava.

Upokojio se mirno bez bolova 29. aprila 1671. godine u svojoj keliji iznad ostroške isposnice. Iz stijene pored koje se upokojio, kasnije je izrasla jedna vinova doza, iako u stijeni nema nimalo zemlje.

Odmah pošto je proglašen za sveca, narod je počeo da dolazi na njegov grob da se moli, kao što su i dolazili za vrijeme njegovog zemaljskog života. Na grobu se dešavala mnogobrojna čuda, koja ni do danas, pored njegovih celebnih moštiju u Ostrogu ne prestaju.

NA POKLONJENJE DOLAZE  SVI

Poklonici iz svih krajeva i danas dolaze Ostroškom Čudotvorcu u velikom broju iz svih krajeva, bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnu pripadnost.

Dolaze i iz inostranstva. Kraj kivota Svetog Vasilija uznose se molitve i na našem i na stranim jezicima. Mnogi donose djecu da krste baš ispred moštiju, i mnogi nazivaju djecu imenom Vasilijevim, a mnogi tu sklapaju brak, ili se ispovedaju i pričešćuju, ili traže da im se čitaju molitve za zdravlje.

Srpska pravoslavna crkva slavi svetog Vasilija Ostroškog svake godine 12. maja (29. aprila, po julijanskom kalendaru).

Mnogi vjeruju da će, ako se zavjetuju da će na svetog Vasilija otići na Duhove u manastir Ostrog, njihova, ili bolest nekog njima bližnjeg, nestati “kao rukom odnesena”. Ako riješite da potražite pomoć ovog sveca, od sjutra treba da počnete strogi post koji će trajati sve dok na Trojice ili Duhove ne odete na Ostrog i tamo se pričestite.