Iako za sada ne postoji zvanična terapija, nove studije pružaju nadu: eksperimenti na matičnim ćelijama ukazali su na mogući „okidač“ za ovaj poremećaj, dok su u petomjesečnom ispitivanju ljekovi za artritis djelovali i na vitiligo. Prof. dr Lidija Kandolf Sekulović, načelnica 1. odjeljenja Klinike za kožne i polne bolesti VMA, otkriva kako se za sada tretira ovo oboljenje.
Ljudima koji imaju vitiligo najviše smeta estetska pozadina ove bolesti i zato traže razne načine da koži vrate pigment, premda univerzalnog lijeka nema. Bijele fleke se pojavljuju na različitim djelovima tijela, često mogu biti potpuno neprimjetne na laktovima ili ispod pazuha, a najtransparentnije su one na licu i šakama.
Istraživači njujorškog medicinskog centra „Langon" ustanovili su koji to molekularni signali kontrolišu pigmentaciju kose i kože. Dr Majumi Ito radila je na matičnim ćelijama miševa i utvrdila sljedeću pojavu: životinje koje su dobijale manje signala u endotelinskom receptoru tipa B ‒ gubile su boju krzna; kod miševa kod kojih su ti signali bili pojačani, pigmentacija je postala intenzivnija. Blokiranjem signala „Wnt", takođe je izazvan zastoj matičnih ćelija, a samim tim, i gubitak pigmenta. Ovo otkriće moglo bi da pomogne u kontrolisanju produkcije melanocita ‒ ćelija koje daju boju našoj koži i kosi, te tako i u liječenju vitiliga.
S druge strane, studija Univerziteta Jejl pokazala je da lijek tofacitinib, koji se koristi u liječenju reumatoidnog artritisa, takođe djeluje i na vitiligo. U ispitivanju je učestvovao pacijent star pedeset tri godine, sa više bijelih fleka na licu, tijelu i šakama. Nakon pet mjeseci liječenja, depigmentacija je potpuno nestala sa lica i ruku.
„Bolest nasljeđa"
Vitiligo je, kao i mnoge druge bolesti savremenog doba ‒ autoimuno oboljenje, što znači da se uzroci gubitka pigmenta nalaze u samom organizmu. Često se javlja ʼudruženʼ sa još nekim autoimunim bolestima, poput Hašimoto tireoiditisa, peniciozne anemije, opadanja kose u vidu pečata. Zbog toga je potrebno učiniti laboratorijske i druge analize da bi se udružena bolest utvrdila ili odbacila.
Iako se autoimune bolesti najčešće smatraju posljedicom stresa, prof. dr Lidija Kandolf Sekulović napominje da stres ne može biti najvažniji uzrok u nastanku vitiliga. Najvažniji faktor je ipak ‒ nasljedni faktor. Ukoliko je u porodici bilo slučajeva vitiliga i drugih autoimunih bolesti, mnogo je veća vjerovatnoća da se simptomi ponove na nekom od nasljednika.
Ono što najviše uznemirava ljude kod kojih se vitiligo širi i pokriva sve veće površine kože, jeste činjenica da ne postoji jednostavan niti univerzalan lijek. Zanimalo nas je ipak, da li je moguće da se širenje bijelih fleka zaustavi samo od sebe?
„Ukoliko je vitiligo u fazi brzog širenja, ovakav tok se može prekinuti primjenom sistemskih kortikosteroida u vidu tableta ili ampula. Kortikosteroidi se mogu primijeniti kratkotrajno, u toku od tri do šest mjeseci, dok se hronična upotreba ne može preporučiti" ‒ napominje sagovornica. Fototerapija, imunomodulatori, i poseban tip lasera ‒ alternativne su mjere liječenja.
Sunce kao prijetnja
Ipak, sagovornica otkriva: „Nema dokaza da se ishranom i vitaminima može promijeniti imuni sistem. Obično ljudi pokušavaju da ʼpojačajuʼ imunitet, ali ovdje se ne radi o slabom, već o pogrešnom imunom odgovoru na sopstveno tkivo."
Vitiligo ne predstavlja samo estetski problem. Dijelovi kože koje izgube pigment postaju mnogo osjetljiviji na zračenje sunca, i ukoliko se adekvatno ne zaštite mogu se pretvoriti u opekotine.
„Veoma je važno rigorozno se štititi od sunca (izbjegavanje sunčanja i odlaska u solarijum, zaštitna odjeća i korišćenje krema sa zaštitnim faktorom SPF 50 UVA,UVB tokom čitavog dana), zbog toga što opekotine od sunca mogu dovesti do širenja promjena. Rano jutarnje i kasno popodnevno sunce mogu da imitiraju fototerapiju, ali se moraju veoma oprezno i pod kontrolom ljekara primjenjivati da ne bi došlo do pogoršanja" ‒ upozorava prof. dr Kandolf Sekulović.
RTS/MEDICALDAILY
