Kad su njegovi roditelji potražili pomoć od svih nas, u nadi da je Ognjenov nestanak samo njegova igra , odazvali smo se pokazujući da još ima nade za nas. Pokazali smo, zahvaljujući njemu, da još nismo odustali  od sebe. Da možemo, kad treba, zaboraviti na sebe i sve ono što naš život čini dobrim ili lošim, lakšim ili težim, i biti ljudi.

Ognjenova smrt je tragičan događaj za njegovu porodicu. Tragičan je događaj za sve nas. Svi smo se u ovih dvanaest dana nadali da će ova priča da se završi srećno. Ali sudbina nije dala. Zato se danas opraštamo od Ognjena. Opraštamo se od jednog života ali ne od uspomena i onog što je učinio.

Mi smo mu pokušali pomoći. Podigao nas je na noge, pokazao da od naše sebičnosti ima nešto više. Pokazao nam da je život najvrijedniji i da je ljubav najplemenitija. Pa bila to i ljubav prema jednom dječaku za kog smo čuli tek kad je nestao. Ta ljubav, koje nismo bili ni svjesni, učinila je od nas da budemo bolji ljudi. Da se odazovemo suzama njegovih roditelja i zajedno, nepoznati jedni drugima, tragamo za anđelom. Tražeći Ognjena tražili smo sebe.

Tražeći Ognjena tražili smo ono ljudsko u nama. Ono što svakodnevno sami puštamo da nestane. Ognjen nam je dokazao da čovjek nestaje onog trenutka kada ga bol drugih ne dotiče. Zahvaljujući njemu bili smo ljudi. Zato se i od njega opraštamo samo zbog činjenice da je pronađen ali se ne opraštamo od njega. Ono što je učinio za nas ostaće u nama. Zahvaljujući njemu prestali smo samo sebe da gledamo i počeli smo da gledamo oko sebe. Njega nismo našli ali smo možda pronašli sve one vrline koje krase ljude a koje smo, gledajući u sebe, zaboravili.

Ali svaka priča ima dvije strane, kao što čovjek ima svoju sjenku. U svemu ovome našli su se neki ljudi koji su za Ognjenov nestanak optužili njegove najmilije. Optužili jer im nisu dozvolili da potragu za Ognjenom vode onako kako oni misle da treba i da se zavuku tamo gdje oni misle da treba. Ljudi koji nemajući ljubavi u sebi , nisu je mogli naći ni u drugima. Ljudi koji ne mogu da pojme šta znači kad izgubiš dijete. Ljudi koji misle , jer ljubavi nemaju, da se nešto može više voljeti od djeteta. Da su Ognjenovi roditelji sami sebi navukli sav bol i nesreću.

Za to moramo moliti Ognjena da nam oprosti. Za suze njegove majke koje će tek sada početi da teku. Suze koje će teći dok je ona živa, ne dajući da joj utone u zaborav. Za to što smo dozvolili da, dok ga nije bilo, neko sumnja u njene suze. Za to što smo dozvolili da zlo u nama ima svoje lice, svoju riječ, svoju sramotu.

Ognjen se danas vraća kući kao anđeo. Do danas je bio dječak plavog čuperka kog smo svi tražili. Od danas pa do kraja svijeta Ognjen će biti anđeo a anđeli sve praštaju. Pa i suze svoje majke.