Luka Nešković, student Diplomatije i međunarodnih odnosa na UDG-u, nakon objavljenog dužeg eseja "Invincible Sabotage" (Nevidljiva sabotaža), koji se bavio posljednjim studijskim albumom "Invincible" i kontroverzom koja ga je pratila, privodi kraju biografiju Majkla Džeksona.
Pored toga što danonoćno radi na biografijii, Luka Nešković je uspješan student i novinar-saradnik Huffngton Post-a.
Kako je potvrdio, u razgovoru za portal RTCG, njegovo drugo djelo možemo očekivati sredinom godine.
Autor je u dosadašnjem radu uspio da razgovara sa najbližim prijateljima i saradnicima Majkla Džeksona.
""Među njima su Jermaine Jackson - Michaelov brat i naravno nekadašnji član grupe Jackson 5, zatim glavni advokat odbrane sa suđenja 2005-te – Tom Mesereau - čovjek koji je najviše zaslužan za Jacksonovu pravnu pobjedu, Dieter Wiesner - dugogodišnji menadžer i poslovni saradnik, portparol Stuart Backerman, zatim Siedah Garrett sa kojom je snimio duet I Just Can’t Stop Loving You, i koja je napisala njegovu himnu Man In The Mirror, dobitnik Oscara – Will Vinton sa kojim je sarađivao na više projekata, Vincent Paterson – dugogodišnji koreograf i reditelj, Ola Ray – djevojka iz spota Thriller, režiseri poput John Singleton (Remember The Time), Bruce Gowers (Rock With You), Rupert Wainwright (HIStory), legendarni gitarista Steve Stevens (Dirty Diana), David Nordahl – lični umjetnik i prijatelj, Michael Lee Bush –dizajner, zatim članovi benda koji su ga pratli na turnejama, zaposleni na ranču Neverland, kao i mnoga lica „iza scene“ koja nijesu toliko poznata, a imala su velikog učešća u nekim od ključnih događaja, i o tome govore prvi put.
Ističe da je najbolji utisak na njega ostavio Tom Mesereau.
"Sve pretpostvake koje sam imao u vezi sa njim, potrvrđjene su nakon toliko sati razgovora. Jedan je od rijetkih u svojoj profesiji, kog interesuje isključivo zadovoljenje pravde. Time se vodio i u Jacksonovom slučaju.
Izdvojio bih i Omera Bhattia, mladog norveškog umjetnika, koji je tek na početku karijere i koji naravno ima poteškoća da se ostvari u tom polju zbog medijskog vezivanja sa bivšim tutorom. Bhatti je od 1996. do 2005. živio na Neverlandu, zajedno sa Michaelom i njegovo troje djece. Bio je kao član porodice. Odatle su i proistekle spekulacije da je Jacksonov vanbračni sin, što je on u razgovoru sa mnom prvi put demantovao."
Nešković ističe da je Bhatti veoma povučen i da kategorički odbija da u medijima govori o svom slavnom prijatelju.
"Zbog toga mi je drago da je prepoznao moje najbolje namjere."
Autor ističe da sa dosadašnjim sagovornicima nije imao loše iskustvo.
"Bilo je na primjer onih koji su u toku pregovora, za svoje “priče” tražili i sedmocifrene iznose", kaže Luka.
Do sagovornika nije bilo lako doći, ali je još teže bilo ubijediti ih.
"Ljudi koji su bili bliski sa Michaelom, jako su osjetljivi kada je on u pitanju. Rezervisani su i nepovjerljivi. Znaju kako funkcionišu mediji i koliko mu je štete naneseno sa njihove strane. Plaše se i ne žele da se opeku, tj. dovedu sebe u situaciju da njihove riječi budu izokrenute ili izvučene iz konteksta. Ali kod njih sam uspio da izgradim povjerenje. Nekada su znali da odu predaleko i kažu više nego što bi trebalo, ali to nijesam želio da zloupotrijebim. Takođe iznijete su i neke previše lične i intimne stvari, koje iz poštovanja prema umjetniku ne želim da objavim."
Ipak, za portal RTCG otkriva dragocjene i zanimljivije detalje iz svoje knjige:
"Michael je svoje poslovne diskusije i planove često vodio sa svojim portparolom Stuartom Backermanom dok bi šetali Neverlandom. Tako mu je Stuart krajem 2003 počeo sugerisati kako bi u nadolazećim godinama mogao biti aktivniji na sceni. Michael se okrenuo i čudno ga pogledao. „Možeš li zamisliti mene, u pedesetim, kako izvodim Billie Jean?“ pitao ga je. Ubrzo je dodao uz osmijeh: „Nema šanse“. Mrzio je ići na turneje, jer ga je to potpuno iscrpljivalo. Zbog prebukiranog rasporeda suočavao se sa hroničnom insomnijom, gubitkom tezine, malaksalošću... Zbog toga je pet godina kasnije, za svoj posljednji povratak, odredio London i O2 Arenu, sa „podnošljivijim“ rasporedom koncerata, koji mu je pružao normalnije funkcionisanje, s obzirom na njegove godine. Bio je ubijeđen da je James Brown otišao prije vremena jer je u poznim godinama sebe previše forsirao. Jackson je imao potpuno drugačije planove: nakon "This Is it" projekta želio je da stavi tačku na bilo kakve koncertne nastupe i izvođenja, i posveti se svojoj najvećoj neostvarenoj želji – režiranju filmova.
Nešković kaže da je Majkl Džekson bio fascinantna ličnost.
"Ne samo da je prodao preko milijardu nosača zvuka, postavio temelje moderne muzičke industrije, već je i prevazišao okvire umjetnosti, i ušao u istoriju. Srušio je rasne barijere i postao prvi kulturološki prihvaćeni pripadnik crne rase u svijetu. Ne postoji kutak na zemlji gdje nema svoje simpatizere i obožavatelje. Samo njegovo ime je brend. Publika na njegovim koncertima nije poznavala nacionalne, polne, rasne, religijske podjele… Svojim humanitarnim angažovanjem pomogao je planeti više nego bilo koji drugi umjetnik, a o tome se ne priča mnogo. Malo ljudi kod nas zna da je slao pomoć preko svoje fondacije "Heal The World" i na naše prostore, npr. u Sarajevo 1992-e, i na Kosovo 1999-te. Takođe, veliki dio donacija dao je u tajnosti, jer nije želio da stiče takav publicitet", kaže autor.
Na svijetu postoji tek nekoliko biografa o kralju popa, a među njima je svoju reputaciju izgradio i student iz Podgorice, Luka Nešković.
(Izvor:RTCG)
