Egzistencija” pripada Bondovim „komadima upozorenja”, iako je napisana nešto prije nego su njegovi najnoviji komadi tako definisani. U njoj je ispisana apokaliptička slika društva 21. vijeka kroz intimne drame dvoje ljudi.

Ili, moglo bi se reći i ovako: jedne noći je jedan čovjek pošao da opljačka drugoga; u ovom bizarnom orobljavanju agresija ne nailazi na otpor, žrtva je pasivna i ne opire se ni riječju, a nasilnik ne dolazi do plijena, jer - nema što da otme; drama između nasilnika i žrtve traje dok se ne razdani i dok se dva ljudska bića ne zbliže; dok se nasilnik ne preobrazi vapeći za kaznom smrću kao posljednjim i zasluženim poniženjem; pravda mora biti zadovoljena. 

Rediteljski sam je čitala kao veliku generalizaciju, kao apsolutnu ljudsku situaciju – kao čistu scensku poeziju. U jednom izolovanom, do apsurda redukovanom, opsjednutom spoljašnjošću i materijalnim – u jednom svijetu izgubljene humanosti – ova dramska priča je poziv na povratak vlastitoj unutrašnjosti, na put ozdravljenja, na povratak ljudskosti, bliskosti.

Najkraće: nasilje i nepravda su svuda – na porodičnom planu, društveno – ekonomskom… razaznajemo ih svuda - ideološki, tržišno, politički, masmedijski… ljudski i tehnološki, javno i tajno… strah nas je budućnosti čovjeka naše civilizacije, ali – utopije stvaranja boljeg svijeta nijesu neostvarive.

Ili, ako parafraziramo Bondov utopistički poziv: poticati gledaoca na pitanja „zašto” i na odgovore na pitanja „zašto”, prije svega na pitanje: zašto i kako se boriti za pravdu i kako stvarati pravedan svijet.

Edvard Bond je jedan od najvećih dramskih pisaca današnjice, jedan od pisaca koji vas stalno vreba živom aktuelnošću i inspiriše ne samo autentičnim dramskim opusom, nego i političkom angažovanošću univerzalno upisanom u dramski tekst.

(Izvor:RTCG)