Ekonomista Štefan Zel upozorava na kratkovidu politiku Njemačke i štednju na pogrešnim mjestima, piše Dojče vele.

Njemačka je bogata zemlja i niko sa socijalnom pomoći neće umrijeti od gladi, niti će mu biti uskraćena medicinska njega. Ali šta za djecu u Njemačkoj znači kada njihovi roditelji žive od socijalne pomoći? 

“To znači da odrastate u situaciji u kojoj se diskutuje o pojmu dječijeg siromaštva, što nije u potpunosti istina. Mi u stvari imamo posla sa siromaštvom njihovih roditelja. Iznosi, koji se u okviru sistema socijalne zaštite „Hartz IV“ dobijaju za djecu, dobro su iskalkulisani. Djeca neće umrijeti od gladi, ali ti iznosi nisu dovoljni za normalan život u našem društvu”, objasnio je Zel. 

Kako kaže, pohađanje škole je besplatno, ali sve drugo – od slobodnih aktivnosti do maturske večeri – roditelji moraju sami da plaćaju. 

“To za boljestojeće uopšte nije problem, ali za porodice koja primaju socijalnu pomoć, gotovo je nemoguće da u tome učestvuju. Mnogo djece iz porodica koje primaju socijalnu pomoć živi u skučenim stanovima i gradskim četvrtima u kojima veliki broj osoba takođe prima socijalnu pomoć”, kaže Zel. 

On ističe i da često su tu i ljudi s migrantskim porijeklom. Tamo su mogućnosti manje nego u okruženju porodica srednje klase. Takođe, imamo veliki broj djece čiji roditelji jedva prelaze granicu siromaštva. 

“Oni zato ne primaju socijalnu pomoć i bore se za svaki euro. Dakle, grupa djece koja je pogođena malim prihodima roditelja mnogo je veća od grupe djece čiji roditelji imaju dovoljno primanja”, kaže on. 

“Političari danas planski moraju da investiraju u djecu iz siromašnih porodica, da bi društvo kasnije profitiralo”, ističe Zel. 

U Njemačkoj postoji dječiji dodatak kao i razne vrste pomoći porodicama koje imaju djecu, a Zel objašnjava i u čemu je zapravo problem. 

“Imamo problem sa svim izdacima koji se izdvajaju za te porodice. Tačno je da socijalnu pomoć dobija 625.000 samohranih roditelja, ali oni neke vrste pomoći ne dobijaju. Recimo, dječiji dodatak se uračunava u iznos socijalne pomoći i on se ne isplaćuje dodatno. Pomoć je uračunata u ukupna primanja bračnog para. Od dječijeg dodatka koji iznosi 190 eura mjesečno i koji dobija svako dijete u Njemačkoj, profitiraju oni koji imaju srednja i viša primanja, čak i ako djeca više ne žive s njima jer studiraju. Osim toga, imamo veoma nepreciznu raspodjelu sredstava”, objašnjava on. 

“Kada se kaže da svako sedmo dijete u Njemačkoj živi u porodici koja prima socijalnu pomoć, mora se naglasiti da u Bavarskoj 7,2 odsto djece mlađe od 15 godina živi u domaćinstvu koje prima socijalnu pomoć, u Baden-Virtembergu 8,5 procenata – ali u Berlinu ili Bremenu svako treće dijete živi u domaćinstvu koje prima socijalnu pomoć”, dodaje Zel. 

S obzirom na veliki broj problema u takvim četvrtima, škole i vrtići tamo moraju da budu bolje opremljeni nego u boljestojećim četvrtima kako bi se nadoknadili nedostaci. Vidna je veza između privredne situacije u nekoj njemačkoj pokrajini i broja djece čiji roditelji primaju socijalnu pomoć. 

Problemi koje smo sami sebi natovarili, jer smo u djetinjstvo i mogućnosti školovanja osoba iz siromašnih porodica malo investirali, ostavljaju trajne posljedice i takvu djecu prate do kraja života. I ona završavaju s malim primanjima ili su nezaposlena. Političari danas planski moraju da investiraju u djecu iz siromašnih porodica, da bi društvo kasnije profitiralo.