Polovinom marta 2014. godine agenti španske policije i poreske agencije presreli su u vodama ispred Valensije jahtu "Infraganti" i pronašli skrivenih 289 kilograma kokaina visoke čistoće. Tada su uhapšene tri osobe iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Patrola policije je šest dana diskretno pratila sumnjivu jahtu na osnovu dojave upravo sa ovih prostora. Mediji su odmah izvijestili da je riječ o balkanskoj grupi, koja je dio međunarodne ekipe koja distribuira narkotike u jugoistočne djelove Evrope, naročito u države bivše Jugoslavije...

U čemu je bila poenta: saznanja policija više država ukazala su da je na tu jahtu bio ukrcan "nečiji" kokain koji je nestao iz skladišta u Valensiji gdje se nalazio od oktobra 2013.

Kada je "provaljeno" ko je bio umiješan u lanac isporuke kokaina, krenule su odmazde u podzemlju. Činjenica da je kokain nestao očito je razljutila vođe mafijaških krugova, pa su uslijedili obračuni u kojima je za protekle dvije godine ubijeno više osoba. Policija je u hodu pravila mrežu i šemu povezanosti unutar grupa, jer su se na listi pojavljivali do juče gotovo anonimni i za širu javnost nepoznati kriminalci, koji su svoje poslove sa drogom držali u tajnosti.

Epilog konflikta bio je da čak ni odlazak u drugu državu nije garancija za bezbjednost.

To se potvrdilo protekle sedmice (26. jula) kada su u Novom Sadu ranjeni Kotoranin Slobodan Kašćelan za kojeg policija sumnja da je vođa "kavačke" kriminalne grupe i njegov tjelohranitelj Vladan Vučković iz Herceg Novog.

Na njih je dok su bili u automobilu ispaljeno čak 15 hitaca. Kašćelanovo ime našlo se i na spisku svjedoka u slučaju likvidacije Budvanina Saše Markovića, nekadašnjeg političara, koji je ubijen sredinom maja prošle godine u Bečićima. Dovođen je i u vezu s ubistvom Gorana Đuričkovića u oktobru prošle godine u Budvi. Takođe, nepravosnažno je osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora zbog pokušaja ubistva Igora Markovića (39) prije šest godina.

U podzemlju se zna ko je šef i šta sve oni koji pripadaju klanu moraju da rade kako bi došli do prljavog novca. Male eksplozivne naprave, koje preko daljinskog upravljača ili mobilnog telefona u nekoliko sekundi raznesu čak i blindirano vozilo, jedan su od najefikasnijih metoda da se dužnicima pošalje upozorenje.

U jednom danu u glavnim gradovima Crne Gore i Srbije istražitelji su dobili nove zadatke da otkriju ko je Milanu Vujotiću, jednom od tih "anonimnih momaka", 19. februara prošle godine postavio bombu ispod automobila usred bijela dana u Bloku pet u Podgorici. I ko je i zašto na parkingu u Beogradu sa nekoliko hitaca usmrtio Cetinjanina Gorana Radomana, kako je policija operativno saznala bliskog Vujotićevog prijatelja. Iako o Vujotiću javnost nije znala mnogo, policija je ubrzo povezala njegove prijateljske veze sa "škaljarcima".

Radoman je često boravio u Kotoru, a navodno je bio i blizak prijatelj i saradnik Darka Šarića, okrivljenog za šverc kokaina. Tako su, prema operativnim podacima, dugovanja i neisporučene pošiljke droge počele da se naplaćuju. Ni manje ni više nego glavama. Sumnje i međusobna optuživanja prerasli su u otvorene obračune. Ranjavani su oni koji su se našli na pogrešnom mjestu ili pak bili u neposrednoj opasnosti, a stradali su i nedužni.

Istraga je pokazala da je, ni kriv ni dužan, životom platio Budvanin Saša Marković 17. aprila. Utvrđeno je daje ubijen greškom, a da je meta bio njegov kum Goran Đuričković. Šest mjeseci kasnije ubijen je i Đuričković u bašti svog lokala "Fišerman" u Budvi.

Sve vrijeme nakon Markovićeve smrti, Đuričković je bio pod policijskom zaštitom, a savjetovano mu je da napušti Crnu Goru. Zaštita mu nije pomogla ubijen je snajperom sa zidina Starog grada... Obje likvidacije inspektori su okarakterisali kao profesionalne i nijesu rasvijetljene. Ali je utvrđeno da su Južnoafrikanac Majki Gregori Feraris iz Johanesburga i Podgoričanin Aleksandar Marković prethodno planirali da ga ubiju. Presudom Višeg suda Feraris je nedavno osuđen na pet godina, a Marković na šest godina robije.

Nakon što je u Budvi greškom ubijen Saša Marković, umalo se slična greška dogodila i u Kotoru kada je pucano na arhitektu Nenada Popovića iz Podgorice dok se vozilom kretao prema tunelu Vrmac. Nijedan od pet ispaljenih metaka nije ga pogodio. Inspektori sumnjaju da su napadači greškom pucali na Popovića, jer je bio u istom vozilu kao i vođa "škaljarskog klana". To govori u prilog tezi da se ne ide na profesionalne egzekucije već da kriminalce nosi "osveta" i da ne prezaju od likvidacija usred bijela dana... Očito je da je bezbjednost građana u jeku surovih obračuna kriminalnih grupacija dovedena u pitanje, jer obračuni se ne događaju po mračnim, zabačenim ulicama. Prilika da se zapuca na metu, pa makar se ona kretala automobilom po magistrali ne propušta se.

Tačan broj osoba čije likvidacije se pripisuju kriminalnim grupama sa našeg područja, a djeluju van naših granica, za sada za pojedine se, doduše kom klanu su pripadali i ko bi mogao biti naručilac. A obračuni, umjesto da jenjavanju, sve su češći.