Za Pobjedu umjetnica govori o svom projektu, kriterijumima po kojima bira misli tviteraša koje će ilustrovati, položaju dizajnera na domaćoj likovnoj sceni…

Kako ste došli na ideju da osmislite projekat „Zombijana crta Tviter“?

- Projekat je čist produkt moje želje da stvorim nešto što će biti vrijedno za pomenuti u mom portfoliu. Otkako postoji tviter, postoje i ljudi koji su ilustrovali tvitove, uglavnom svjetski popularnih ličnosti, koji su oduvjek pazili na to šta će napisati. Svi ti tvitovi i te ilustracije uvjek su bili ilustrovani na engleskom jeziku. Kada sam prvi put vidjela ilustrovane tvitove, kao korisnik tvitera pomislila sam kako bi bilo jako lijepo kad bi neko ilustrovao naše tvitove, ali kao umjetnik već tada sam odbijala da to budem ja, zbog previše obaveza koje projekat nosi. Međutim, kasnije, iste godine, još uvjek nisam primijetila da je neko tu ideju sproveo u djelo, pa odlučujem da to ipak uradim. Uz karikaturu sa mojim pečatom, koju se trudim da popravljam svakim novim crtežom, trudim se da ilustrujem duhovite misli, koje uglavnom ukazuju na iskarikiranu istinu svakodnevnog života. Koliko sam upućena, jedina sam u regionu koja ilustruje tvitove za sada.

Zbog čega ste se odlučili baš za Tviter, a ne za neku drugu društvenu mrežu, poput Fejsbuka i ilustracije statusa?

- Fejsbuk je društvena mreža gdje mogu da čitam samo statuse ljudi koji su mi ‘prijatelji’ i status ostaje dosta u sjenci zbog pregršt ostalih medija, kao što su fotografije, linkovi, muzika i ostalo… Tviter je društvena mreža koja takođe dozvoljava i ostale medije, ali svaki tvit se postuje u formi statusa i ograničen je na malo karaktera. Takođe, tvitove mogu da pročitam od bilo koga, bez obzira da li ‘pratim’ tu osobu ili ne. Tvitova je uvijek više nego statusa, zbog prirode te društvene mreže. Mada, kada se postavlja pitanje zbog čega više ilustrovanje tvitova nego statusa, odgovor bi mogao biti sažet u činjenici da mi veći izazov predstavlja ilustrovanje misli osoba koje uglavnom ne poznajem lično.

Kako izgleda proces u kome se jedan tvit pretvara u crtež?

- Proces u kom jedan tvit postane ilustracija je jako opširan. Osim što crtam, ja prije svega moram da nađem ilustrativan tvit, koji je moguće nacrtati. To je najdugotrajniji proces, jer naravno da sam imala omiljene tvitove, ali sam ih do sada sve potrošila. Kada nađem tvit, a uglavnom ih unaprijed nađem zbog dugotrajnosti traženja, skiciram ga olovkom, zatim završim ilustraciju rapidografima i to je upravo dio u kojem najviše uživam. Pošto završim crtanje na papiru, ilustraciju skeniram i dorađujem u photoshopu. Potom postavljam na tumblr, twitter i facebook. Da nacrtam jedan tvit potrebno je oko sat i po vremena, međutim više vremena provedem u web dizajnu (dizajniranje izgleda bloga i facebook stranice), priprema za štampu majici, planiranje novih elemenata u projektu, odgovaranje na gomilu mailova… Ljudi uglavnom ne razmišljaju o kolikom se teretu radi i misle da samo crtam i uživam. Projekat je kompletno samostalan, mada ja sam zadovoljna što je samostalan, jer sam se posvetila do maksimuma i dokazujem da svoju kreativnost ne izražavam samo kroz ilustrovanje tvitova, već i dizajn i samopromociju, koja često, ako nije promišljena, može biti i zamka.

Po kom kriterijumu birate tvitove koje ćete ilustrovati?

- Tvitove biram po tome koliko su ilustrativni. Dosta puta sam izabrala tvit koji jednostavno ne mogu da zamislim u glavi, a ljudi su takođe dosta puta potencirali baš takve tvitove. U tvitu koji ilustrujem, pronalazim inspiraciju, tako da je njegov sadržaj dosta važan. Nekad se trudim da propratim aktuelna dešavanja, ukoliko je neko zanimljivo pisao na tu temu (smak svijeta, praznici…), međutim najviše se fokusiram na probleme iz svakodnevnog života, komentarisane na duhovit način.

Možete li nam reći nešto više o elementima projekata - #flešbekfrajdej, #kreativnozašto, #kolordej, #zombiholidejs, #VikendPreuzimanje i Gremlin Vujica?

- Što je projekat stariji, a star je nešto malo više od tri mjeseca, to se više razvija. Elementi projekta su tu da razbiju monotoniju i dokažu ljudima koji na tviteru pišu interesantne rečenice, da svako može biti nacrtan. #FlešBekFrajdej je ilustracija koja se objavljuje petkom. Pod tim elementom u projektu ilustrujem novi tvit od autora kojeg sam već ilustrovala, dakle podsjećanje na već nacrtanog autora. #KreativnoZašto sam pokrenula za ljude koji žele crtež i imaju šansu da ‘uskoče’ preko reda i dobiju crtež, a sve što treba je da kreativno napišu zašto baš njihov tvit da ilustrujem. Takvu ilustraciju crtam jednom nedeljno. #KolorDej je dan kada obojim jednu ilustraciju jer su ilustracije uglavnom crno-bijele. Uglavnom obojim tvit koji sam tako zamislila i dok je bio skica. #ZombiHolidejs je bila akcija koja je trajala nedjelju dana, tačnije posljednje sedmice decembra prošle godine. U duhu novogodišnjih praznika, dozvolila sam korisnicima tvitera da me obavijeste koje bi tvitove voljeli da vide ilustrovane. Stiglo je oko 200 tvitova od kojih sam izabrala 12 inspirativnih. #VikendPreuzimanje je dio projekta koji je od skoro počeo da funkcioniše. U toku nedjelje biram autora sa najilustrativnijim tvitovima, koji preuzima čitav vikend. Dakle, četiri ilustracije idu jednom autoru uz cover na facebooku, gdje oni simbolično dopunjavaju rečenicu ‘Zombijana crta twitter je kao…’. Gremlin Vujica je karakter koji je kreiran kako bi komunicirao sa publikom preko covera na facebooku. Ljudi mu postavljaju pitanja i najbolje pitanje odgovara se ilustracijom svakog utorka.

Kako tviteraši čije ste tvitove ilustrovali reaguju na Vaš rad?

- Oni su sjajni. Kada poslije toliko posla, neko sa oduševljenjem proprati moj trud, odmah mi uljepša dan. Uvijek me guraju njihove riječi podrške da nastavim dalje i crtam. Kada nekog od njih nacrtam, obavijestim ih da sam ih nacrtala i uglavnom ljudi reaguju sa oduševljenjem jer su baš oni izabrani. Najčešće komentarišu kako im se ništa što su do sada napisali ne važi dok ne ilustrujem neki njihov tvit. Takođe, veliki broj pozitivnih riječi i podrške dolazi i od ljudi koje nisam nacrtala i svima sam puno zahvalana na tome, a najviše onima koji su prvih dana projekta podržali ideju, jer jako je teško kod nas plasirati nešto ovako dobro.

Kakav je, po Vašem mišljenju, status ilustracije u odnosu na druge medije vizuelne komunikacije?

- Osim ilustracije bavim se i fotomanipulacijom, tipografijom, animacijom, grafičkim dizajnom, slikarstvom… i trudim se da i ostale mogućnosti ne zapostavim. Međutim, posljednjih mjeseci najviše sam se izražavala kroz ilustraciju, jer mi najbolje ide. Po mom mišljenju svi mediji vizuelne komunikacije su divni na svoj način, jednako bitni i svi odlično komuniciraju zadatu poruku. Smatram da ilustracijom najlakše mogu da ‘izbacim’ na papiru tačno kako sam nešto zamislila, pa mi je zbog toga i omiljen žanr u umjetnosti. Dozvoljava da ostavim lični pečat i prenesem karakter tačno kako sam zamislila.

Rad dizajnera je potcijenjen

Kako vidite akuelnu scenu u sferi dizajna u Crnoj Gori? Koja Vas vizuelna estetika i izraz najviše privlači?

Trenutni položaj dizajnera u Crnoj Gori je jako loš. Ljudi potcjenjuju rad dizajnera, jer biti dizajner nije samo fizički rad – obično ‘crtkaranje’ ilustracija, slova i klikanje u softveru. Biti dizajner je mnogo više, jer zahtijeva veliku psihičku posvećenost, u smislu promišljanja nekog dizajnerskog problema. Većina je zarobljena u razmišljanju da od umjetnosti ne može da se živi, a i ne može upravo zbog ljudi koji razmišljaju na taj način. Dizajnerima preostaje samo naporan rad, jer se uvijek isplati i smatram da jedino naporan rad može popraviti našu poziciju u ovoj državi. Da ne smatram da se dizajn u Crnoj Gori kreće u pravom smjeru odavno bih studirala nešto mnogo komercijalnije. Izraz koji me najviše privlači je ilustracija, jer sam se najbolje ostvarila u istoj, međutim nikada neću zapostaviti i ostale izraze jer talenat je ništa ako ga ne hrani naporan rad.

Kreativno vladanje softverom

Andrijana Vešović je rođena 31. decembra 1991. godine u Podgorici. Kada je upisala srednju elektro-tehničku školu „Vaso Aligrudić“ u Podgorici (smjer elektro-tehničar računara), počela je intenzivno da se interesuje za digitalnu umjetnost. Tu je naučila Adobe paket, Corel i slične softvere, koji su joj kasnije pomogli u njenom umjetničkom izražavanju. Za kreativno vladanje softverom, dobila je i drugu nagradu na školskom takmičenju. Godinu dana provela je u ateljeu „Art centar“, gdje je počela da uči crtačku tehniku od osnove, nakon čega je upisala Fakultet vizuelnih umjetnosti na Univerzitetu Mediteran.

Izvor:(Pobjeda)