Među prvima je prodato ostrvo Smokvica kod Primoštena 2002. za devet miliiona kuna, odnosno za 1,1 milijun eura, prenosi Tanjug.

Godine  2000. prodata su ostrva Frašker i Fraškerić firmi ruskog tajkuna Vladimira Jevtušenkova, dok je 2005. otočić Jakljan prodat Goranu Štroku za šest miliona eura, a privatizacijom dubrovačkog hotela "Excelsior" kupac je u paketu dobio i Ostrvo života u Malostonskom zalivu.

Ostrva na prodaju i nema puno, prenose hrvatski mediji.

Na hrvatskoj strani Jadrana ih je što većih što manjih 1.244, od toga naseljenih 65, ali u državnom vlasništvu ih je 85 posto i oni nisu na prodaju.

Kada se ostrvo otkupljuje od privatnog vlasnika važi pravilo preče kupovine, što znači da prodaju treba ponuditi najprije opštini, županiji i državi, pa te ako oni nisu zainteresovani može se ponuditi privatniku.

Ugovor o kupoprodaji, međutim, ne garantuje potpuni posjed budući da još uvijek kao opšte dobro ostaje obalni pojas širine minimalno šest metara, a tek s dobijenom koncesijom i za taj dio kupac se može smatrati potpunim vlasnikom.

"Svojevremeno se, nakon prodaje Smokvice, u javnosti pojavio strah da će svi privatni otoci biti vrlo brzo rasprodati, pa su 2006. donesene izmjene i dopune Zakona o otocima, kojima je uvedeno pravo preče kupovine države, županijske ili lokalne vlasti.

To bi značilo da su pored cijene po kojoj će nasleđenu dedovinu ponuditi državi, a ispod koje potom ne mogu ići u prodaju ni drugima, vlasnici morali imati i uredne sve potrebne dokumente uključujući i utvrđen pomorski pojas.

Tek nakon što se u roku od 60 dana utvrdi da ni država, županija, grad ili opšina nemaju interes za kupovinuu, vlasnici mogu razmišljati o prodaji ostrva.

"Međutim, nijedno ostrvo u cjelosti zapravo se ni prije nije moglo prodati jer bi to podrazumijevalo i prodaju pomorskog dobra koje je opšte javno dobro, što znači da su potencijalni kupci mogli imati svoje ostrvo, ali ne i plažu, jer ju je moguće dobiti samo uz koncesiju",  objašnjava  pravnica Jasminka Biliškov, vlasnica agencije "Biliškov nekretnine" iz Kaštel Starog, inače, zamjenica predsjednika Udruženja agencija za promet nekretninama, čija je firma učestvovala u kupoprodaji Smokvice.

Ova agencija zapravo i jeste najiskusnija u ponudi ostrva, jer od ukupno ponuđenih dvadesetak škojića na Jadranu, oni na "lageru" imaju petnaestak.

"Imati svoje ostrvo je znak prestiža među svjetskom elitom, ali hrvatsko zakonodavstvo i loši infrastrukturni uslovi na našim ostrvima uveliko koče njihove namjere. Tako su od namjeravane kupovine odustali i neki od poznatih klijenata, poput Bernieja Ečlestonea i princeze Karoline od Monaka", navela je.

Bliškov kaže da ako na ostrvu nema građevine, nije je moguće ni izgraditi, nego samo adaptirati postojeću, osim ako se kupac ne namjerava baviti stočarstvom ili poljoprivredom pa podignuti objekt za OPG, a to malo ko od njih namjerava. 

Prema njenim riječima, za kupovinu ostrva uvijek postoji interes i upravo sada Agencija na čijem je čelu ima dva klijenta koji su zainteresirani za kupovinu i obilaze lokacije.

Dodala je i da sva jadranska ostrva i ostrvca nisu jednako atraktivna, pa su i cijene u rasponu od 11 do 70 eura po kvadratnome metru.