Najveća dragocjenost koju kubanski automehaničar Ramzes Fernandez ima je nešto veća od zamrzivača, sa prostorom za noge koji odgovara onom ispred avionskog sjedišta i sa snagom nešto jačom od veće kosilice.

- Ovo je moje drugo čedo. Žena mi govori da mi je to drugo dijete - kaže Fernandez gledajući u 39 godina star automobil koji je kupio nekoliko mjeseci prije nego što mu se rodio sin. U zemlji nedostaje taksi vozila i autobusa, posebno otkako se Kuba bori sa nestašicama nafte uzrokovanim krizom u Venecueli. Prosječna plata je 25 dolara mjesečno, mada su cijene goriva i vozila među najvišim na svijetu.

Sa samo 24 konjske snage, u zavisnosti od toga koliko je auto prerađen, pola tone težak "polski", kako ga zovu Kubanci, nudi porodicama nezavisnu mobilnost za samo nekoliko hiljada dolara koji se može skupiti štednjom od privatnih poslova ili od doznaka rođaka iz inostranstva.

Priučeni kubanski mehaničari, koji su uspjeli da stare američke "sedane" desetinama godina održe u voznom stanju, sada svoj talenat primjenjuju na "peglice" iz vremena Hladnog rata i ugrađuju im moćnije motore pa čak i kvalitetne muzičke sisteme i tapacirung.

- Ovo je godina "peglice" - kaže predsjednik auto-kluba "Prijatelji auta" Hendi Koba. U ovoj karipskoj zemlji registrovano je oko 10.000 "peglica" i iako mnoge nisu u voznom stanju, hiljade njih se mogu vidjeti kako "špartaju" kubanskim ulicama. One prolaze pored američkih starina poznatih kao almendronesi i "moskviča" i "lada" uvezenih iz Sovjetskog Saveza.

Fernandez kaže da je prije rođenja sina prodao motor i za 5.000 dolara kupio "peglicu". Auto se hladi na vazduh i sklon je pregrijavanju na Kubi i zato ga mnogi voze sa otvorenom haubom motora. Fernandezova "peglica" je stalna meta pohvala i divljenja drugih vozača. - Ljudima se veoma sviđa moj auto. Svi mi govore da je divan - kaže sredovječni Kubanac.

NN/Glasspreske