Naime, kako pojašnjavaju iz MANS-a, pri razmatranju sporazuma o priznanju krivice sudija mora prvenstveno utvrditi da li je okrivljeni svjesno, dobrovoljno i u potpunosti priznao sva krivična djela koja su predmet optužbe.

"Zato je nezakonito i gotovo apsurdno ako sudija upozorava optuženog da ne daje izjave iz kojih se potvrđuje da njegovo priznanje ne ispunjava zakonom propisane uslove da bi bilo osnov za presudu", ističu u saopštenju.

Podsjećaju da je Svetozar Marović javno saopštio da je priznanje dao iz straha za djecu, najbliže i porodicu, što, kako navode, pokazuje da njegovo priznanje nije dobrovoljno i slobodno dato. Takođe, dodaju da je Marović saopštio i da je nesvjesno i iz nehata postao šef kriminalne grupe i da je nesvjesno i iz nehata zlupotrijebio položaj, što je pravno i u praksi nemoguće, a što pokazuje da njegovo priznanje nije potpuno.

Zato su, kako navode iz MANS-a, ovi navodi Marovića razlog da sud ispita i sasluša Marovića na te okolnosti i da odbije sporazum koji je zaključio sa tužilaštvom, a ne razlog da sud upozorava Marovića ne daje izjave koje mogu ugroziti sporazum o priznanju krivice. Ističu da ovako nezakonitim postupanjem sud podstiče ozbiljne sumnje da je sporazum samo nezakoniti dogovor Marovića, tužilaštva i suda sa onima od kojih se Marović boji i zbog kojih priznaje da je šef kriminalne grupe.

"Štaviše, čitavim nizom izjava Marović je priznao da je tokom postupka istrage bio u konstantnom strahu, za sebe, za članove svoje porodice, ali i da je nehatno postao šef kriminalne grupe i zloupotrijebio položaj. Ta krivična djela mogu se izvršiti samo sa umišljajem, odnosno samo u takvom psihičkom stanju u kome je okrivljeni svjestan svog djelovanja i hoće ili pristaje na nastupanje posljedica", stoji u saopštenju MANS-a.

Takođe, dodaju oni, Marović je jasno saopštio da je krivična djela priznao iz straha, što pokazuje da u takvom psihičkom stanju priznanje nije slobodno i dobrovoljno, što je preduslov za sklapanje sporazuma o priznanju krivice.

Zbog toga iz MANS-a pozivaju sud da postupi zakonito i da odbije sporazume koje je tužilaštvo zaključilo sa Marovićem jer njegovo priznanje ne ispunjava elementarne uslove propisane zakonom da bi bilo osnov za zakonitu presudu, a tužilaštvo da najzad suštinski pokrene finansijsku istragu i javnosti saopšti gdje je milionska korist za koju se sumnja da su Marović i članovi njegove porodice stekli vršenjem krivičnih djela.

Upozoraju da, ako sud usvoji ovakve sporazume sa Marovićem i ako tužilaštvo ne okonča finansijsku istragu u predmetu Marovića i u zakonskom roku od godinu dana po pravnosnažnosti presude ne preda zahtjev za trajno oduzimanje imovinske koristi, biće više nego vjerovatno da je i to bilo predmet dogovora Marovića, tužilaca i suda sa onima od kojih se Marović boji.