Ljudi su se budili da bi otišli na posao i prije pojave satova koji su mogli da zvone, da ne pominjemo mobilne telefone, koji nas u poslednjih desetak godina upozoravaju da je vrijeme da ustanemo iz kreveta. Da li ste se ikada zapitali kako su se ranije generacije budile na vrijeme?

Jednostavno, postojali su ljudi "budilnici", uglavnom žene, koji su bili zaduženi da idu od kuće do kuće i signaliziraju da je vrijeme za ustajanje.

Ova profesija je izumrla dvadesetih godina prošlog vijeka, ali su neke od poznatijih "budilnica", kao što je Britanka Doris Vigand, svoj posao zadržale i sve do pedesetih.

Nainteresantniji je način na koji su one budile ljude. U Velikoj Britaniji i Irskoj, poslije Industrijske revolucije, one su to činile uz pomoć dugih štapova, kojima su kucale radnicima na prozore ili su iz "pljuce" (cijevčice) ispaljivale grašak u prozore.

Mehanički budilnici postoje još od 15. vijeka, ali su ranije bili veoma rijetki. Ocem modernih 'budilnika' smatra se Levi Hačins iz Nju Hemšira u SAD, koji je 1747. osmislio budilik koji je zvonio svakog dana u četiri sata ujutro. Sto godina kasnije patent za budilnik zaštitio je francuski pronalazač Antoan Redie.

Masovna proizvodnja počela je u SAD 1885, a zatim se proširila i na Evropu.

Alo.rs