"Iskreno rečeno, da smo znali za to, vjerovatno se ne bi ni odazvali, jer nismo osobe od posebnog publiciteta, nikad u životu nismo željeli da se izdvajamo iz sredine u kojoj smo živjeli“, kaže Mitar za Bar Info, koji je pozvan da ovjekovječi ovaj jubilej za poštovanje.

Sama činjenica da su u braku toliko godina govori da su imali skladan zajednički život. „Nisam pristalica velikih epiteta pri ispoljavanju ljubavi. Danas se vrlo često mogu čuti riječi ’volim te’, a poslije godinu dana svi se razvode. U braku, kao i u svakom, bude određenih sitnih trzavica koje smo mi prevazilazili bez ikakvih posljedica i brak je tekao normalnim tokom“, objašnjava on.

Kako je kao mladić jedan dio života proveo van Bara, svoju, tada buduću suprugu, nije poznavao od ranije. Zapazio je na proslavi Pravoslavne Nove godine 1956, i kako kaže, „to veče je briljirala“, a u to vrijeme, bila jedna od najljepših djevojaka u gradu. Odmah je počeo da se interesuje za nju, ali su mu rekli da je vjerena.

„Nisam se zadovoljio odgovorom, i tu emociju koju sam osjećao prema njoj nisam mogao tek tako da odbacim, pa sam je uz ples zamolio da joj pravim društvo i otpratim je do kuće. Ona se tome nije usprotivila i tu su počeli naši prvi kontakti. Nismo spominjali njen već postojeći ’angažman’, ali odmah se osjetila bliskost između nas dvoje. Od prvog momenta sam prema njoj iskazivao određene simpatije, a kad smo počeli češće da se viđamo, ona je zaboravljala na svoju ’obavezu’. Konačno, mi smo jedno drugom obećali da ćemo biti zajedno. Iako je bila vjerena na regularan način, mi smo taj princip prekršili i vrlo brzo smo se vjenčali“, prisjeća se Mitar.

Senka se sjeća da je Mitar, kada su se upoznali, „bio navalentan i sve što bi zamislio, to bi i ostvario“. Tako je svojom upornošću i nju osvojio. Brzo je zaboravila na vjerenika sa kojim je imala ugovoren brak, međutim, njen otac je to teško podnio.

„Bila sam mlada i, što se mene tiče, to je lako išlo, jer je on živio u Puli. Međutim, otac nije šest mjeseci pričao sa mnom, on je pravi Crnogorac. S druge strane, majka mi je Dalmatinka i ona je to pregrmjela odmah nakon što je vidjela Mitra i bilo joj je draže da budem u Baru, da nisam negdje daleko. Kasnije je i otac pristao, upoznao se sa Mitrom i zavolio ga, a i prijatelji su ga ubijeđivali da to nije ništa strašno“, objašnjava Senka.

U početku su Mitar i Senka živjeli u harmoniji sa njegovim roditeljima i sestrama u dvosobnom stanu. Međutim, nakon nekog vremena preselili su se u drugi stan sa željom da prošire porodicu – prvo su dobili kćerku Dubravku, a potom i sina Miodraga.

„Živjeli smo običnim životom. Imali smo ono što je najosnovnije za brak, čak i za malo više. To komotnije iako je bilo, bilo je relativno skromno, ali smo ipak uspjeli da kao porodica, u prvom redu zbog naše djece, obiđemo nekoliko puta bivšu Jugoslaviju, i dio inostranstva“, iskren je Mitar.

Kako kaže, njegova supruga ništa nije znala od domaćinskih poslova: „Prva njena postava za stolom bila su pržena jaja i to izgorena. Kasnije je to posve izmijenjeno, tako da je  godinama uspijevala da upražnjava jednu kvalitetnu kuhinju, što čini i danas. Istina, nekad sam joj i ja pomalo pomagao, nisam se libio ženskih poslova, mada ona to od mene nije zahtijevala“.

I kao otac je uvijek pomagao pri bitnim stvarima. Tako je, na primjer, znao supruzi da omogući da duže spava i odmara, dok bi on čuvao djecu. U njihovom šezdesetogodišnjem braku nije bilo velikih trzavica, to su više bile primjedbe sa Senkine strane, jer je Mitar volio da igra karte i mijenja kola.

„Promijenio sam preko 17 automobila i kod svake kupovine je bila lagana rasprava. Svaka prodaja je bila minus u odnosu na kućni budžet i to su stvari oko kojih smo se pomalo raspravljali, ali ja sam imao dominantniju ulogu, a ona je to, u krajnjoj liniji, uvijek ispoštovala i sve se dobro završilo. Bila je posvećena kući i njenom zahvalnošću, u prvom redu, naša su djeca odrasla kao pošteni i karakterni ljudi, jer smo na tome posebno insistirali“, iskren je Mitar.

Ljudi često kažu da kad se dvoje nađu, da su to srodne duše, ipak Mitar ne misli tako.

„Mi uopšte nismo srodne duše, ja sam ’đavo’, a moja supruga ’anđeo’ i upravo na tim razlikama je najbolje održavati život u braku, a ne povlađivati jedno drugome. Istina, uvijek smo na kraju našli zajednički jezik i sve što smo stvarali i imali u životu, to je rezultat našeg zajedničkog dogovora“, istakao je.

Mitar i Senka se i danas vole kao i prvog dana, ali za uspješan brak, osim ljubavi, potrebno je i razumijevanje.

„To su dvije naravi i neko uvijek mora da popusti. Nema nikakve svađe, sem možda nekad malo jači glas. Ali to se sve zaboravi, poslije sat, dva, kao da ništa nije bilo. Žena uvijek treba da sluša muža, naravno, ne da bude njegov rob, već da nađu zajednički jezik. Glavno je da ima mira u kući. Inače, što god sam zaželjela, on mi je ostvario, sve mi je ugađao i od svakog njegovog službenog putovanja donio bi poklon i meni i djeci“, iskrena je Senka.

„A tamo gdje ima iskrene ljubavi, postoji i ljubomora, onaj ko kaže da nije ljubomoran - laže“, veli Mitar. On je kazao da njegova supruga nikada nije ispoljavala ljubomoru, ali je za određene stvari znala da „digne nos“.

U njegovom slučaju je bilo malo drugačije.

„Dok sam radio u Beograd, supruga sa djecom je bila ovdje. Bilo je ljetnje vrijeme i išlo se pred hotel da se sluša muzika. Te godine je Šaban Šaulić pjevao. Ona je sa djecom, majkom i njenom prijateljicom išla da ga sluša i to mi je saopštila preko telefona, misleći da ću se ja obradovati što se ona zabavlja. Na to sam joj lijepo odgovorio da može da zaboravi i da odmah ide kući, i ona me je poslušala“, priča Mitar.S obzirom da je danas razvode veoma česta stvar, pitali smo Mitra koji je recept za srećan i dugovječan brak.

„Pravi recept za dugovječnost u braku ne postoji, međutim, ukoliko postoji razumijevanje među supružnicima, popuštanje, jer uvijek postoje i različita mišljenja o različitim stvarima, to je osnovni preduslov za dugovječnost. Ukoliko jedan od partnera tvrdoglavo zagovara bilo šta od najmanje sitnice do najozbiljnije stvari, nastaju lomovi, to ne traje dugo, završava se razvodom. Naš brak je bio takav da nismo imali velikih razmirica i mimoilaženja, ali i ako je došlo do toga, imali smo razum da se popušta i to je pravi racept, da supružnici moraju biti tolerantni jedno prema drugom i da, u prvom redu, suprug bude dominantna osoba u odnosu na ženu. A to znači da je mora poštovati i cijeniti, jer žena kad osjeti da je poštovana, ona to uzvrati desetostruko“, zaključuje Mitar.

Inicijatorka proslave ove dijamantske svadbe bila je Dubravka, njihova kćerka.

„Bili su više nego dobri roditelji i u životu su nam sve pružili, a nisu bili ni strogi, već dosta uviđajni. Ono što pamtim da su nam dali kao najveće bogatstvo je što su nas vodili na putovanja kroz cijelu bivšu Jugoslaviju, ali i dalje, tako da imamo prelijepe uspomene na djetinjstvo i dok smo bili zajedno sa njima. I danas su tu kao velika potpora, ne samo za nas, već i za unučad, kao i snahu i zeta“, ponosno ističe Dubravka.

Mitar je cijeli radni vijek proveo na odgovornim funkcijama vodeći nekoliko radnih organizacija u Baru i Beogradu, a bio je i član Centralnog komiteta Saveza komunista, dok je Senka bila zaposlena u Katastru. Pored kćerke Dubravke i sina Miodraga, imaju i troje unučadi – Dušana, Vladimira i Sandru.