Fahrudin Radončić lider Saveza za bolju budućnost (SBB) i delegat u Domu naroda Bosne i Hercegovine svjedok je Tužilaštva na suđenju Naseru Kelmendiju optuženom za organizovani kriminal, umiješanost u ubistvo Ramiza Delalića Ćele i trgovinu narkoticima.

Odgovarajući na pitanja tužioca Andreva Hughesa i sutkinje Ane Adamske Galant, Radončić je danas negirao da je ikada nekome dao novac za ubistvo Ramiza Delalića i negirao je da je tražio od Nasera Kelmendija da unajmi Srbe da ubiju Delalića. On je kazao da nije ubio Ramiza Delalića kako bi se osvetio za smrt Selvera Lekića, svog venčanog kuma, te da nije imao razloga da se sveti pošto je ubica Selvera Lekića bio poznat, što je detaljno na suđenju u Sarajevu objasnila Azra Sarić. 

“Ubio ga je izvjesni Ćosović, a Ramiz Delalić i Azra Sarić su pokušavali da pruže prvu pomoć Selveru Lekiću i spasu mu život. Ubacili su ga u kola hitne pomoć. Azra je bila ljekar i Delalićeva djevojka", kazao je Radončić.

Fahrudin Radončić je negirao da je sa Ekremom Lekićem pričao o mogućim drugim osobama, pored Mersudina Ćosovića, koje su mogle biti povezane sa Selverovim ubistvom, niti o mogućoj da je u ubistvo Selvera Lekića umiješanosti Ramiza Delalića. 

U vezi zaposlenja Belme Lekić, druge žene Selvera Lekića u njegovoj kompaniji, Radončić je kazao da je radila kao tehnički administrator ili kurir u Dnevnom Avazu oko godinu dana, ali da je dobila otkaz nakon godinu jer nije bila dobra za taj posao. Po riječima Radončića Belma Lekić je primljena kao socijalni slučaj, jer je bila bez egzistencije nakon smrti muža. Radončić je tvrdio da je njegova sekretarica bila od 1979. Seida Kastrat, te da Belma Lekić nikada nije bila njegova sekretarica. 

Radončić je kazao nikada nije sreo udovicu Delalića, niti je neko u njegovo ime razgovarao sa njom prije nego što je ona svjedočila.

Radončić je rekao i da nije bio na sahrani Ramiza Delalića jer ni Delalić nije bio na sahranama njegovih bližnjih i zato što to ne bi bilo dobro za njegovu reputaciju, kao javne ličnosti. Za njega je, naveo je, Delalić bio kontroverzna ličnost zato što mu se sudilo za ubistvo srpskog svata, a prije rata je bilo i pucnjave između njega i Zijada Turkovića ispred Predsjedništva BiH u Sarajevu, a imao je i incident nakon rata kada je jednog dana u Sarajevu razbio sve prodavnice koje su prodavale svinjetinu. 

Fahrudin Radončić je kazao i da nikada od nikog nije tražio ubistvo Nasera Kelmendija, te da je Šejla Turković na sudu u BiH morala da plati kaznu za povredu njegove ličnosti, jer je lažno govorila da je on sa njom razgovarao o tome da bi njen muž, Zijad Turković, mogao da ubije Kelmendija. 

Radončić je kazao da je Šejla Turković pod uticajem svog muža Zijada Turkovića, počela da mijenja činjenice kriminalnih slučajeva koje je pratila, kao što je slučaj velike krađe na sarajevskom aerodromu. Kazao je i da je otpuštena 2010. nakon hapšenja Zijada Turkovića, jer je tražila da Dnevni avaz ne piše da je Zijad Turković obavio pljačku vijeka u vrijednosti od 2,5 miliona maraka i izvršio nekoliko ubistava.

Radončić je kazao da je njenom tadašnjem uredniku koji se požalio na nju, rekao da Šejla nema prava da zbog hapšenja svog muža mijenja činjenice, te da je podržao urednika. Kazao je i da je tada bio pod velikim političkim pritiskom jer je bio optužen da je bos Zijada Turkovića, čija žena radi u njegovoj kompaniji. 

Fahrudin Radončić je u vezi svog svjedočenja od petka da je Ramiza Delalalića "ubila bošnjačka državna mafija, ponovio da je do tog uvjerenja došao na osnovu medijskih tekstova i intervjuua, koji je Delalić dao dva dana pred smrt".

Takođe je kazao da nije bilo potrebe da on išta prijavljuje tužilaštvu u vezi svojih uvjerenja, jer je tužilašto već vodilo istragu u vezi medijskih natpisa u kojima je Delalić najavio otkrivanje ubice Nedžada Ugljana, šefa tajne policije BiH. 

Radončić danas nije želio da odgovari na pitanje na koje tačno ličnosti misli, kada je kazao "da iza ubistva Delalića stoji bošnjačka državna mafija, zato što je, kako je kazao, svojim svjedočenjem u petak izazvao burnu reakciju svog koaliconog partnera, Stranke demokratske akcije (SDA). Rekao je i da je o detaljima govorio kada je bio ministar sigurnosti, te da su sva imena objavljena u bosanskim medijima". 

“Ne želim da svojim izjavama komplikujem političke odnose u BiH”, kazao je Radončić. 

On je naveo i da se njemu u BiH sudi kako bi bio eliminisan kao političar, te da je baš na dan kada je predao kandidaturu za predsjednika BiH u Prištini pročitana optužnica Naseru Kelmendiju. Radončić je kazao da je "tužiocu u Sarajevu Dubravku Čampari, koji je pokušao da skrene istragu na njega i na Nasera Kelmendija, brat ministra unutrašnjih poslova i da je rođak premijera Denisa Zvizdića". Radončić je kazao i da je "tužilac Čampara davao instrukcije  Azri Sarić kako da svjedoči protiv njega". 

Nakon što je tužilac završio sa direktnim ispitivanjem, Besnik Berisha, advokat odbrane Nasera Kelmendija unakrsno je ispitivao svjedoka tužilaštva Fahrudina Radončića. Radončić je pri tom negirao sve navode iz svjedočenja Šejle Turković u kojima je ona njega povezala sa ubistvom Ramiza Delalića. 

Radončić je odgovarajući advokatu Berishi na pitanja vezana za ranije svjedočenje Šejle Turković na suđenju Naseru Kelmendiju, kazao da nije bio blizak prijatelj sa Kelmedijem da bi od njega zatražio nečije ubistvo, da nije dobio pare od Kelmedija za svoju političku kampanju, da nije lažno prijavljivao broj izdatih novina kako bi na taj način prao novac i negirao je bilo kakve sastanke na kojima je on navodno planirao ubistvo Delalića. 

“Šejla je rekla da je bila prisutna kada ste nosili veliku sumu novcu za ubistvo Delalića, da li je to tačno? Ja nikada ne nosim keš novac i to nije istina. Takvog sastanka nikada nije bilo”, naveo je Radončić.

Na pitanje koji je motiv imala Šejla Turković da svjedoči da je on planirao ubistvo Delalića, Radončić je kazao da je bilo više motiva, pored objektivnog izvještavanja u njegovim novinama, do njegove pune podrške kao ministra sigurnosti radu pravosudnih institucija, dok je rekao da za motiv Amira Cibre, njegvog bivšeg vozača, nije baš siguran, osim što je dobio otkaz u Avazu zbog dokumentovane krađe. 

Radončić je kazao da je, malte ne, multimilioner i da nije imao potrebe za pranjem novca i ilegalnim novčanim transakcijama. Potvrdio je da je bio ministra sigurnosti kada je Kelmendi uhapšen i da je tada za medije izjavio da je Kelmendi tamo gdje mu je mjesto, te da je hapšenje Kelmendija smatrao uspjehom njegovog sektora. Radončić je kazao da nikada nije radio nikakve nezakonite radnje i da nikada nije planirao ničije ubistvo. 

Negirao je svjedočenje Šejle Turković da je imao svoje ljude u policiji, tužilaštvu i sudstvu i da je po njegovom nalogu uhapšen Zijad Turković u vezi ubistva Delalića. 

Radončić je kazao da su tvrdenje Šejle Turković da je njegov mogući motiv za ubistvo Delalića to što je njegova supruga prije njihovog braka bila Delalićeva djevojka, misli bolesnog uma i ništa drugo.

Odogovarajući na pitanja advokata Beriše potvrdio je da ga je Rafi Gregorijan iz OHR-a na diplomatski način upozorio da ne treba da ima ikakve veze sa Naserom Kelmendijem, ali bez iznošenja detalja. Radončić je potvrdio i da mu je poznato da u BiH živi još jedan Naser Kelmendi, koji je optužen za trgovinu drogom, a koji je vlasnik kompanije Nikpetrol. 

Advokat je pitao i da li je od 2007. do 2016. ikada bio saslušan od bh. vlasti za naručivanje ubistva Delalića, Radončić je odgovorio da nije. On je, takođe, ocijenio da je ima Nasera Kelmenija povezano s njegovim kako bi komprovitovan kao političar i biznismen.

Advokat Berisha je kazao da smatra da je njegov klijent Kelmendi kolateralna šteta cijele situacije oko Radončića, s čime se Radončić složio. 

Posljednjih pola sata ročišta je bilo zatvoreno za javnost i mediji su morali da napuste sjednicu. 

Naser Kelmendi je uhapšen početkom maja 2013. od strane Policije Kosova na osnovu naloga za hapšenje izdatog od strane pravosudnih organa Bosne i Hercegovine. Specijalno tužilaštvo Kosova je jula 2014. podiglo optužnicu protiv Nasera Kelmendija pri Osnovnom sudu u Pristini. Kelmendi se izjasnio da nije kriv po ni jednoj tački optužnice. On je optužnicu ocijenio politički motivisanom, jer je bio “sponzor političara koi više nisu na vlasti u BIH”. 

Anadolija