Tako krhkog, vitkog izleda teško ih je ubijedila da, između ostalog - vozi kamion teretnjak! Dok ne vidite fotografije, nećete vjerovati.

- Da, to sam ja - kroz smijeh je pokazala fotografiju na kojoj puna samopouzdanja okreće volan kamiona, na sledećoj autobusa, pa kombija, motora. - Moji otac i majka imaju firmu, odnosno vanrednu liniju za putne i ostale potrebe naših klijenata, a ja, kada to ne mogu otac ili brat Boško često "uletim" da pomognem. Vozim najčešće kombi, ponekad i kamion, na kraće relacije zasada, kada, na primjer, prevozimo stolove i opremu za svadbe, krštenja i slično. Autobus vozim i dalje samo rekreativno, nisam još položila za ovu kategoriju, ali kada budem, voziću, nadam se, i dalje relacije.

Osim što, kao neumoljivi ljubitelj vožnje, posjeduje gotovo sve vozačke dozvole, od A do D kategorije, teniski je sudija, diplomirani politikolog međunarodnih odnosa, kozmetičar, izrađuje torte.

Politikologiju je završila u roku, sa prosjekom nešto većim od devet, ali još nije uspjela da se "uhlebi" u struci.

- Pokušavala sam, nisam uspjela do sada, svi traže iskustvo, i položen državni ispit, kako iskustvo da steknem kada mi niko ne da priliku? Očigledno nije dovoljno to što si vrijedan, već moraš da posjeduješ i izvjesne "kontakte". Ja bih zaista voljela, kada bih mogla da radim ozbiljan posao, pored ovih koje obavljam, i da budem sigurna da ću svakog mjeseca tako zaraditi pristojnu platu.

Na pitanje kako se osjeća zbog činjenice da je svojom vrednoćom i talentom postala medijska atrakcija, kaže:

- To je samo kod nas tako. Bilo gdje drugde, mladi rade po čitav dan, bez obzira na to da li im je neophodno za egzistenciju ili ne. I ja tako želim da živim, da se osjećam korisno, ne mogu sebi dozvoliti da od oca i majke tražim novac, niti da dočekam idući prvi a da nemam ni za kafu. Jednostavno, nisam taj tip - reče na kraju Ana i užurbano se uputi na Starčevicu, na drugi posao koji radi posle podne, posao kozmetičara.

Uprkos činjenici da, zahvaljujući svojoj vrednoći, pristojno zaradi, Ana često razmišlja o tome da napusti BiH.

- Ovde se više ništa ne zna. Nije dovoljan ni fakultet, ni to što si vrijedan, da bi dobio pristojan posao. Evo ja sam školski primjer. Moram svakog dana da dajem 200 odsto sebe da bih zaradila dovoljno. Negdje tamo, vjerujem, da bi se to mnogo više cijenilo, ispričala je ona za Večernje Novosti.