Zastupnici optužbe tvrdili su, u završnoj riječi da su dokazali krivicu komandanta Vojske Republike Srpske Mladića (74) za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95.

Tužioci na sudjenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom tvrdili su danas, u završnoj reči, da je dokazano da je general Mladić sa svojom vojskom terorisao stanovištvo Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperiskih napada.

Tužilac Adam Veber (Weber) rekao je da je, tokom tri i po ratne godine, Vojska Republike Srpske otvarala na Sarajevo neselektivnu artiljerijsku vatru i civile gađala iz snajpera.

Kao dokaz da je general Mladić naređivao i odobravao te napade, tužilac je u sudnici pustio snimak presretnutog razgovora iz maja 1992. u kojem Mladić naređuje artiljerijsku vatru na naselja Velešići i Pofalići "jer tamo nema mnogo Srba".

"Da im pamet razvučemo njihovu, da ne mogu da spavaju", čuje se na snimku Mladić, što je, po zastupniku optužbe, dokaz da je cilj granatiranja bilo "širenje terora" među stanovništvom.

Civile u Sarajevu, VRS je, kako je kazao Veber, tokom cijelog rata podvrgavala "masivnom bombardovanju koje je prekrivalo cio grad" ili sporadičnom granatiranju, u zavisnosti od Mladićeve odluke.

Tužilac se pozvao na svjedočenja zvaničnika UN, poput Dejvida Harlanda, prema kojima je Mladić, zajedno sa Radovanom Karadžićem, napade na grad koristio kao sredstvo pritiska na vlasti u Sarajevu i međunarodnu zajednicu.

"Nijedan dio grada nije bio pošteđen...Gađane su bolnice, ljudi na pogrebima, u redovima za vodu i hranu...Nijesu pošteđene bile ni džamije", rekao je Veber.

Dokazujući da su snajperisti VRS, u isto vrijeme, ciljali civile u Sarajevu, zastupnik optužbe se pozvao na podatak Unicefa iz 1994. da je "na 40 odsto djece u Sarajevu bila otvorena direktna snajperska vatra".

Na tvrdnju odbrane da je Mladić zabranio "ofanzivnu vatru" i "napade na civile", tužilac je, prikazujući naređenja, ukazao da je general naznačio "bez mog odobrenja". "To nije isto što i zabrana", ocijenio je Veber.

Kao dokaz za Mladićev odnos prema civilima, Veber je citirao generalove riječi sa snimka prikazanog u sudnici: "Uvjek kad dođem do Sarajeva, ja ubijem nekog u prolazu".

Odbacujući tvrdnju odbrane da general Mladić "nije dao naređenja da civili budu snajperisani", zastupnik optužbe je podsjetio da je sam Mladić 1995. priznao komandantu Unprofora Rupertu Smitu (Smith) da su snajperski napadi pojačani.

Tvrdnju odbrane da je VRS "samo reagovala" na napade Armije BiH iz Sarajeva, tužilac je nazvao "lažnom".

Veber je rekao i da je tvrdnja odbrane da je ABiH počinila većinu napada na civile u Sarajevu "bez osnova, odnosno zasnovana na nepostojećim dokazima".

Nalaz balističkog veštaka odbrane Zorice Subotić da su dve eksplozije na pijaci Markale izazvale podmetnute mine, tužilac je odbacio kao "teoriju zavjere".

"Ona je sve to izmislila", naglasio je tužilac.

Veber je rekao da odbrana nastoji da Mladića prikaže kao "herojskog spasioca" civila, tvrdnjom da je general obezbijedio "dobrobit" stanovništva. "Ništa ne može biti dalje od istine", ocijenio je Veber.

Prema ocjeni tužioca, Mladić je, naprotiv, iscrpljenim civilima u Sarajevu uskraćivao humanitarnu pomoć, struju, vodu i gas, koje je "koristio kao sredstvo" za ostvarenje svojih ciljeva.

Tužilac je to dokazivao citatom iz Mladićevog naređenja: "Odmah prekinite dovod vode, struje i gasa za muslimanski dio Sarajeva".

Nasuprot tvrdnji odbrane da je civilima u Sarajevu "uvjek bila dozvoljena sloboda kretanja" i da nijesu bili "nikada blokirani", Veber je naglasio da se general Mladić "ponosio blokadom Sarajeva".

"VRS je blokirala sve puteve iz grada i pucala na civile koji su pokušavali da ga napuste", rekao je tužilac.

Kao dokaz, on je citirao Mladićeve riječi da "samo ptice mogu da lete", kao i generalove direktive da se "spriječi deblokada grada" i "stegne obruč".

Odbacujući tvrdnju odbrane da je Mladić više puta nudio "demilitarizaciju Sarajeva" i da ukloni tešku artiljeriju oko grada, Veber je kazao da je to ponudio tek pod prijetnjom NATO bombardovanja, poslije prve eksplozije na pijaci Markale, u februaru 1994.

Beta