Galijašević je prije nepune dvije godine napisao knjigu „Suza na mezaru“, punu emocija , o ljudima, sudbinama, nama, Sarajevu, onima koji su prvi krenuli u patikama da brane Bosnu. Knjiga je doživjela veliki uspjeh. Obišla je Evropu i dio svijeta. Prevedena je i odštampana na turskom jeziku i već se u Izmiru vrti tiraž od preko 2000 primjeraka.
Pošto je interesovanje veliko biće to još nekoliko hiljada. Tako je „Suza“ u izdanju Bošnjaka. net iz New Yorka čiji su recenzenti akademik Ferid Muhić i književnik Muhamed Mahmutović dostigla do sada tiraž od blizu pet hiljada, a vjerovatno kada se u Turskoj odštanca još više hiljada primjeraka biće to impozantna brojka. Galijašević mi reče da je neki dan na traženje iz Turske izdao odobrenje za štampanje neograničenog broja knjiga.
I je li to za sada sve, pitam mog dugogodišnjeg prijatelja i kolegu!
Izlazak novog romana
-Nije. Neki dan mi je u izdanju El-Kelimeha izdat roman „Kapija života“. To je svojevrsni nastavak „Suze“. Recenzent Muhamed Mahmutović je kazao da ni jedna jedina rečenica nije suvišna u ovoj izvrsnoj knjizi , čija vrijednost raste sa svakim novim poglavljem, punih mudrosti, ljepote i na kraju naših tragičnih života.
Roman je sačinjen od 20 odlomaka, koji se sklapaju na kraju kao kaleidoskop. Akademik Ferid Muhić koji je recenzent i „Kapije“ je između ostalog napisao: „Mugdim nas upoznaje s Bosnom i Bošnjacima onako kako to, ovo kažem bez ikakvog pretjerivanja, nije učinio nijedan pisac do danas.
Zašto je knjiga izdana u Novom Pazaru?
Mugdim odgovara jednostavno.
e li to priča o novom romanu?
-To bi bio mali predah s tim nazovi mojim noticama. U stvari bila bi to zbirka priča iz moje duše od malena pa do danas. Novi roman će ako bude zdravlja i snage biti. Ja sam u kompjuteru napisao: „TREĆI (radni naslov). Zašto sam odlučio večeras da počnem pisati TREĆI. Ne znam. Možda i znam. Kazat ću vam na kraju ako i bude kraja. Zapravo, nisam siguran da li je ovo početak kraja, ili kraj početka“. Eto, moj koplega Mladene, to bi bio odgovor, pa se iz njega da dosta toga zaključiti.
Godinu dana su ga varali izdavači, naročito jedan iz Maglaja. Na kraju su u Novom Pazaru sve uradili za desetak dana i već je bila prva promocija. TV kuće i mediji su ovoj, kako kažu, veličanstvenoj promociji dali veliki publicitet i snimci su obišli skoro cijeli svijet. Veliku zahvalnost svakako duguje CTR „Hajrat“ iz ovog grada. Korice su izvrsne i rad su akademskog slikara Muradina Begovića. Inače, knjiga je sa više od 300 strana, kolor, u tvrdom povezu, vrhunski tehnički urađena. Kao i u „Suzi“ autor onako samo kako to on zna iz duše piše o ljudskim sudbinama, patnjama, životima, nadanjima, umiranjiima. I o rađanju Sarajeva koje se diže kao Feniks iz ruševina.
- Kakvi su planovi za ubuduće?
-Postoje ozbiljna razmišljanja nekih uglednih ljudi koji su ljubitelji pisane riječi i vele mog pisanja da obje knjige budu prevedene na njemački jezik. U međuvremenu ja se spremam na evropsku turneju. Prva je na redu Holandija, pa Turska, Njemačka, Austrija, Belgija, Luksemburg... to sada treba se isplanirati. Svakakako da razmišljam i o promociji u Bosni, i njih će biti. Počeću vjerovatno sa Zenicom. Na zahtjev brojnih čitalaca na putovanje sa mnom putuje obavezno i „Suza na mezaru“.
A Sarajevo?
e li to priča o novom romanu?
-To bi bio mali predah s tim nazovi mojim noticama. U stvari bila bi to zbirka priča iz moje duše od malena pa do danas. Novi roman će ako bude zdravlja i snage biti. Ja sam u kompjuteru napisao: „TREĆI (radni naslov). Zašto sam odlučio večeras da počnem pisati TREĆI. Ne znam. Možda i znam. Kazat ću vam na kraju ako i bude kraja. Zapravo, nisam siguran da li je ovo početak kraja, ili kraj početka“. Eto, moj koplega Mladene, to bi bio odgovor, pa se iz njega da dosta toga zaključiti.
-Pošteno da kažem, ja sam sam finansijer svega. Promocije su dosta skupe. Ali, valjda će se naći neki adekvatan prostor gdje bih mogao pozvati svoje prijatelje i predstaviti im ove dvije knjige, kao i neke priče iz moje duše o ljudima koje sam znao, volio ih, ali ih više nema.
ma više ljudi kojima ja zaista moram reći veliko hvala. Posebno moram zahvaliti gospodi Kemalu Ahmetu Baysaku, našem vicekonzulu u Izmiru, biznismenu i njegovom menadžeru inž. Hasanu Šehoviću, inače potpredsjedniku SSDBiH koji su uradili sve što je trebalo u vezi „Suze“ za Tursku. On su mi neki dan u hotelu „Evropa“ priredili divne trenutke sreće uručivši mi moju „Suzu“ prevedenu na turski jezik. Sada će uslijediti distribucija, jer su brojna bošnjačka udruženja veoma zainteresovana za „Suzu na mezaru“. Neke producentske kuće iz Istambula su pokazale zanimanje za eventualno snimanje serije „Suza na mezaru“. Ali, neka to za sada ostane tako kako je.
Ja sam zaista ponosan da se „Suza“ nalazi između ostalog u Univerzitetskoj biblioteci Pariza. I da sam dobio ponovo pozive za promocije. Neki dan sam zaista obradovan. Obaviješten sam zvanično da sam izabran u Međunarodni ekspertni tim Instituta za istraživanje genocida, Kanada.
U Fojnici je istambulska općina Umranija ( ima više od milion stanovnika) izgradila izuzetan Turski kulturni centar sa višestrukom namjenom. Fojnica se inače pobratimila s ovom milionskom općinom. Direktor centra Mustafa Kayihan je prvi dobio „Suzu“ na turskom jeziku i bio je zaista presretan. Promocija je bila izvrsna, a posebno se angažovala prof. Šehzada Pašalić koja je inače i prevodila „Suzu“.
Hvala Avazu
Ja moram s posebnim zadovoljstvom i ponosom da kažem da se i dalje osjećam dijelom velike kuće „Avaz“, čiji sam bio dugogodišnji urednik. Oni su u stvari sa svojim izdanjima „Azrom“ i Expressom moja medijska podrška. I to je jedina podrška koju imam, osim prijatelja iz dijaspore koji se potrude da organizuju moje promocije.
Moja je želja da sve ove suze iz mojih knjiga postanu naša snaga koja će nam na kraju omogućiti da stanermo na noge i da napokon živimo u ovoj divnoj zemlji onako kako smo i zaslužili. Ovakve zemlje nema nigdje pa nije ni čudo što mi često pišu naši iz inostranstva „da sanjaju Bosnu“. A Bosnu zaista treba sanjati i dosanjati.
Pitali su me koja mi je knjiga bliža srcu. Odgovorio sam da je to kao da majku pitate koje dijete više voli. Priču o mojim knjigama, zapravo o ovom romanu koji je neki dan izašao, završio bih najradije riječima mog recenzenta dr. Ferida Muhića koji je kazao: „'Kapija života' je istinska kapija Bosne“.
(Izvor:Dnevni Avaz)
