Vrijeme je, navodi Les, za novi, radikalni pristup kako bi se zadržao mir i uspostavila stabilnost u regionu Balkana.

Ako je, kako kaže, Zapad, kao što tvrdi, zaista vjeran cilju očuvanja mira na Balkanu, onda je došao trenutak da se pragmatizam stavi prije idealizma i krene ka realizaciji ideje o pravilno uređenim nacionalnim državama, čija populacija će moći zadovoljiti svoje najosnovnije političke interese.

Prvo, zbog podijeljenosti Evrope SAD ponovo mora preuzeti vodeću ulogu i podržati interne fragmentacije multietničkih država na principu kako to zahtijevaju manjine.

U prvom razdoblju, Vašington treba da prihvati ponudu Albanaca za federalizacijom Makedonije i zahtjev Hrvatske za uspostavom trećeg entiteta u BiH, smatra Les.

U drugom, dužem razdoblju, dodaje, SAD mora omogućiti da te buduće teritorije ostvare bliske političke i ekonomske veze sa svojim većim susjedima, uvođenjem dvojnog državljanstva i uspostavljanjem zajedničkih institucija, dok formalno ostaju u sastavu država u kojima su i sada.

I u trećem, konačnom razdoblju, treba omogućiti secesiju tih teritorija od postojećih država i spajanje sa matičnim zemljama, možda u početku kao autonomne regije.

“Hrvatski entitet” u BiH će se, piše Les, spojiti s Hrvatskom, Republika Srpska i sjever Kosova sa Srbijom; Preševska dolina, zapadna Makedonija i najveći dio Kosova s Albanijom.

U međuvremenu, Crna Gora, koja može ostati bez albanske enklave, mogla bi ostati nezavisna ili spojiti se sa proširenom Srbijom.

U ostvarivanju tog plana, kako navodi, Sjedinjene Amričke Države neće biti novih temelja.

“Ovi prijedlozi mogli bi šokirati one koji zagovaraju multieičnost, jer multietičnost je lijepa ideja, ali neostvariva”, navodi autor.

Ovakvo rješenje jeste komplikovano, navodi Les i dodaje da međutim odvajanje umjesto prisilnog suživota eliminisaće rizik od ponovnog sukoba.

Konačno, smatra on, Sjedinjene Američke Države moraju da završe posao koji su započele na Balkanu.

Les, inače, bivši šef britanskog konzulata u Banjaluci i direktor agencije “Nova Evropa”, koja se bavi procjenom političkog rizika u istočnoj Evropi, smatra da je BiH najslabija država regiona.

Navodi da i Srbi i Hrvati žele određene izmjene u Dejtonskom sporazumu, sporazumu koji je, kako ističe, osjetljivi skup kompromisa koji drže ovu zemlju ujedinjenom.

U Makedoniji, politički lideri iz velike albanske manjine traže federalizaciju države zasnovanu na etničkim principu.

Na Kosovu, srpska manjina insistira na stvaranju mreže samoupravnih enklava sa što većom nezavisnošću od centralne vlade. U Srbiji, u Preševskoj dolini, Albanci agituju veću autonomiju.

U Crnoj Gori, Albanci zahtijevaju entitet. A na Kosovu i u Albaniji, nacionalisti se bore za jedinstvenu albansku državu.

Veliki izazov, navodi autor teksta, a prenosi regionalna N1 TV, nalazi se pred Zapadom – da li da prepozna i uvaži legitimnost tih zahtjeva i radikalno promijeni pristup prema Balkanu ili, pak, da nastavi sa trenutnim smjerom i time rizikuje da se ponove sukobi na ovim prostorima.

“Zapad je u državama nastalim nakon raspada Jugoslavije početkom 90-ih godina prošlog vijeka odlučio da podrži model multietničnosti viđen kao održiv, čak i poželjan, princip koji će promovisati pravdu i sigurnost za razliku od nacionalizma koji je prepoznat kao izvor nestabilnosti u Evropi. Ali nije ni slutio šta će ubrzo uslijediti”, piše on.

Na nesreću, dodao je on, ova odluka zapadne politike je zanemarivala osnovna prava i interese manjinskih grupa koje su sebe u tim državama doživljavale kao građane drugog reda što je ubrzo rezultiralo sukobima. Kako bi zaveo mir, Zapad je posljednje dvije decenije ložio ogroman napor i trud kako bi državama bivše Jugoslavije nametnuo rješenje. U početku, Vašington je imao vodeću ulogu na Balkanu, ali se u posljednjih deset godina povukao i prepustio vodeću riječ Evropskoj uniji.

EU je promijenila pristup u odnosu na SAD i pokušala države zapadnog Balkana motivisati članstvom u Uniju nadajući se da će ovo transformisati loše autoritarne države u demokratske, uređene političke zajednice gdje će se poštovati sva ljduska prava, pa i prava manjina.

Jedno kratko vrijeme ova politika je izgledala kao dobitna kombinacija. Međutim, pokazala se vrlo nerealnom i neodrživom zabludom Evrope da će manjine žrtvovati borbu za svoja prava i sigurnost zbog ekonomskih benefita.

Zbog toga, iz dana u dan sve više svjedočimo da “države poput BiH, Kosova i Makedonije sve više stagniraju, dok njihovi homogeniji susjedi, poput Albanije, Hrvatske, pa čak i Srbije, počinju da napreduju”, naveo je Les.

Da bi se situacija dodatno zakomplikovala, primjećuje, Rusija koristi svoj uticaj kako bi zaustavila proces integracija BiH, ohrabrujući bosanske Srbe u njihovim nastojima za otcjepljenjem. Turci, s druge strane, pružaju podršku nezadovoljnom muslimanskom stanovništvu u regiji, prije svega Bošnjacima i makedonskim Albancima.

I “kao šlag na toru”, manjine pokušavaju preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom tražeći pravo na zasebnu teritoriju u državama koje prioritet prije svega daju većini. Ova kombinacija faktora već uveliko destabilizuje Balkan, a, s druge strane, prijeti potkopavanju postugoslavenskog političkog rješenja, navodi, između ostalog, Les.

Autor navodi i da autorit EU na ovim prostorima u posljednjih nekoliko godina ozbiljno je uzdrman. Evropske diplomate nijesu uspjele da riješe političku krizu, koja dvije godine potresa Makedoniju, a koja je započela kada su lideri iz vladajućih stranka, inače pobjednika prevremenih izbora, bili upleteni u aferu korupcije i kriminala te prisluškivanja. EU takođe nije uspjela da sklopi ugovor za normalizaciju odnosa između “Srbije i Kosova (ustvari, odnosi između dveju vlada idu silaznom putanjom)”.

Možda se, dodaje Les, najozbiljniji udar na autoritet Brisela dogodio održavanjem referednuma u bh. entitetu Republika Srpska o Danu RS iako su zvaničnici EU jasno iskazali stav protiv održavanja referenduma.

Evropa bi, smatra, mogla nastaviti sa dosadašnjom politikom i time rizikovati da nezadovoljstvo kod manjina poraste do tačke usijanja koja će dovesti do novih sukoba. Neki analitičari smatraju da EU treba više da se potrudi na promociji regionalne saradnje, demokratije, transparentnosti, ekonomskog razvoja… Međutim, ovo su puste želje i najvjerovatnije neće ishoditi rezultat.

Ima i onih koji smatraju da Brisel treba da rimeni “vašingtonski pristup”, odnosno da bude oštriji prema neposlušnim političarima, ali bi ovaj pristup isto bio pogrešan jer bi, na primjer, bosanske Srbe zasigurno gurnulo u ruke Rusiji, zaključio je Les, prenosi N1 BiH.

Tanjug