Podsjećamo, porodična tragedija koja je potresla region dogodila se decembra 2011. godine. Tada je penzionisani kapetan Palko Ponjiger (51) sa suprugom  Ilankom  (47) i tada trogodišnjim sinom Milanom skočio  sa šestog sprata vojnog samačkog hotela, u Batutovoj 21, Beogradu, gdje su kao raseljena lica živjeli nekoliko godina.

Supružnici su preminuli na licu mjesta a dječak je, iako teško povrijeđen, preživio.

Otac se na ovaj korak odlučio zbog neuslovnog života u pomenutom hotelu i duga prema vojnom fondu.

Nesrećni mališan, na koga su pokojni roditelji čekali 18 godina, uvjeren je tada bio  da ga je tata zapravo vodio na vožnju toboganom.

- Kad se dječak probudio, prvo je pitao za tatu. Rekli su mu da tata sad nije tu. Potom im je mališan pričao kako je bilo strašno i da treba da kažu njegovom tati da ga više ne vodi na taj tobogan, jer ga mnogo boli – pisali su srpski mediji.

Prozor sa koje je skočila porodica Ponjiger/Foto:Novosti.rs

Nakon tragedije činilo se da su malog Milana koji je uprkos malim šansama preživio i oporavio se, zaboravili svi.

Ministarstvo odbrane je obećavalo da će pomoći da Milan dobije krov nad glavom koji njegov otac nikada nije dočekao.

Rođaci njegovog pokojnog oca, koji su sada njegovi staratelji, takođe su dobijali obećanja od Vojske da će stambeno pitanje biti riješeno.

Nije uzalud rečeno, obećanje ludom radovanje. Obećanja nisu ispunjena.

Ipak, pojavio se tihi dobrotvor. Darko Šarić, dirnut tužnom sudbinom dječaka odlučio je da mu pruži, ono što niko nije htio, ili, iako manje vjerovatno, nije mogao. 

Ovaj humani gest Šarić je držao u tajnosti, plan je bio da se informacija nikada ne otkriva javnosti – rekao je izvor Kodexa.

Šarić, kome je u toku ponovljeno suđenje pred Višim sudom u Beogradu, riješio je stambeno pitanje dječaka čiji je otac zbog istog sebi i svojoj supruzi oduzeo život.

Time je malom Milanu, na čija je nejaka leđa do sada sudbina navalila previše tereta,obezbijeđena makar mala šansa za normalan život i da, kada odraste, ne mora da brine o tome da li će imati krov nad glavom.

Foto:Novosti.rs

I tako je Šarić, kome se sudi u Srbiji, pokojnom kapetanu ispunio neostvarenu želju, kojem pak ta država nije mogla.

Palko Ponjiger je bio vojni penzioner,  kapetan prve klase ratnog vojnog vazduhoplovstva, sa službom u Sarajevu, Ljubljani, Slavoniji.

Da sa sobom u smrt povede svoje najmilije odlučio je zbog nebrige države a svoj loš položaj je najavljivao i ranije.

Osamnaest godina nisam mogao da dobijem dijete. Dobio sam sina i već tri godine stanujemo u petnaest kvadrata. Sada mi traže da vratim 500 hiljada dinara, koliko su mi plaćali za odvojeni život i uvećane troškove stanovanja. Odakle da im vratim? - kroz plač je Ponjiger opisao svoju muku na sastanku Udruženja vojnih beskućnika održanom šest mjeseci prije tragedije.