Prema predanju, Gospod je, podučavajući svoje učenike smjernosti, uzeo jedno dijete i rekao: "Ko se ponizi kao dijete ovo, onaj je najveći u Carstvu nebeskom".

To dijete bio je Ignjatije. Kada je odrastao, bio je učenik Svetog Jovana Bogoslova, a kasnije episkop u Antiohiji, gdje je prvi uveo antifonski način pojanja u crkvi.

To je pojanje za dvije pevnice koje se izvodi tako da kad na jednoj strani prestane, na drugoj počinje, a ovaj način pojanja se Svetom Ignjatiju čudotvorno otkrio.

U to vrijeme je car Trajan, prolazeći kroz Antiohiju u ratnom pohodu protiv Persije, čuo za Svetog Ignjatija i pokušao da ga savjetima i prijetnjama, čak ponudom senatorske titule, okrene od vjere. Kad nije uspio, naredio je da ga okovanog pošalju u Rim i bace u arenu pred zvijeri.

Teški put od Antiohije do Rima svetitelj je proveo u molitvi i želji da strada za svoga Gospoda. Lavovi su ga rastrgli u rimskoj areni 106. godine. Od svetitelja i mučenika ostalo je samo njegovo srce ispunjeno ljubavlju za Gospoda Isusa Hrista.

Kažu da se i danas javlja svakome ko ga, u nevolji, priziva u pomoć.

Prema predanju, na današnji dan se ne rade teški poslovi, naročito ženski, kao što je predenje, tkanje, šivenje.

Ponegdje se mijesi kolač i dijeli djeci, ali ih prvo povuku za uvo da što više porastu u Novoj godini.

Domaćice danas na poseban način hrane živinu: u krug, načinjen od položenog konopca, baca se specijalno spremljeno žito.