„Postoji mnogo načina da se izgubi, a ovaj je najgori. Nemojte da se brukamo!“, rekao je tada čuveni Cetinjanin.

Jedan od najboljih rukometaša nekadašnje Jugoslavije, osvajač olimpijskog zlata 1984, ali i svjetske titule dvije godine kasnije, takođe sa selekcijom SFRJ, zadržao je skormnost kakva se retko sreće.  O kolegama i bivšim saigračima govori u superlativu. Iskreno i otvoreno kaže šta misli, ali realno posmatra rukometnu sadašnjicu u Srbiji i regionu.

Sa 17 godina je došao u Šabac, ovom gradu je pružio mnogo radosti, stvorio novi život, i uvijek mu se sa sa osmijehom vraća.

“Najbolje se osjećam u Šapcu. Ovde sam 38 godina. Emotivno sam vezan za Šabac. Ovaj grad i Srbiju ne može ništa zamijeniti”, priča Vujović.

Trenirao je Vardar, Zagreb, bio selektor Srbije i Crne Gore, a sada je na čelu reprezentacije Slovenije sa kojom će nastupiti na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj početkom 2017. godine. U svim ovim zemljama gdje je vodio timove, doživio je da ga svi zavole. Njegovu harizmu i pozitivnu energiju i navijači i igrači prepoznaju.

“To što sam doživio u Makedoniji, mislio sam da se ne može ponoviti, međutim, kada sam stigao u Zagreb, poslije prve reakcije, nisam bio siguran kako će sve to izgledati. Na početku je bio “hladan” doček, ali zadnju utakmicu za odlazak na Final four, 17 hiljada ljudi je ustalo i aplaudiralo mi. To je bio dokaz da ljudi cijene to što radim.”

Temperamentan, kakav je Vuja, daje sve od sebe ali i traži rezultate. Ne voli da gubi i kod njega nema predaje. Iskreno, bez dlake na jeziku, priča o navijačima i mentalitetu naroda koje je sretao. Makedonci su, kaže, najvatreniji, vole iskreno rukomet, nebitno da li pobjeđivali ili gubili, dok je u Srbiji, nažalost, sve lijepo dok traje uspjeh, a čim se krene nadolje, slijede kritike.

„Mi brzo zaboravljamo ono što je bilo lijepo. Kada su rezultati dobri, to je nevjerovatno. Mi smo tada prvaci svijeta, maše se zastavama, tu su avioni, kamioni…Kada su rezultati loši, onda se igrači sportske veličine bacaju u blato“.

Svaku pobjedu i poraz Vuja emotivno preživljava i kako kaže, daje se „bez rezerve“.

“Poslije poraza ja ne jedem, ne razgovaram sa suprugom, ne odgovaram na pozive.

Kada sam raspoložen, na meni se vidi, kada sam nervozan takođe. Meni je pobjeda sve.”

Kada je došao u Sloveniju, susreo se sa najboljim uslovima za rad. Tamo ima sve što je potrebno za dobar rezultat.

’’Puno ulažu, puno daju, imaju sistem i način kako da dođu do rezultata”.

Pored ugovora do 2020. godine koji ima sa reprezentacijom Slovenije, Vujović je dobio i ponudu mađarskog Vesprema, ali do potpisa još nije došlo, pošto Mađari žele da bude i njihov selektor.

“U jednom trenutku sam bio jako blizu da budem angažovan u Vespremu. Sve smo bili dogovorili, ali kako je Vesprem državni projekat i usko povezan sa savezom, uvijek je trener Vesprema bio i selektor reprezentacije. Ali ja sam selektror Slovenije. Plasirali smo se na Svjetsko prvenstvo, imamo šansu da se kvalifikujemo i na Evropsko prvenstvo, tako da nisam vidio mogućnost da raskinem taj ugovor”, priznaje Vujović.

Veselin sada kreće na pripreme za Svjetsko prvenstvo. Prošao je bivšu Jugoslaviju uzduž i poprijeko. Gdje god je bio, ostavio je trag. Za njega se Jugoslavija sportski nije raspala, a put od Vardara do Triglava i dalje je prohodan za ljude koji imaju viziju.

Zorainfo.rs