Kada je riječ o političkim neizvjesnostima, ekonomistkinja globalnog nezavisnog udruženja sektora biznisa i istraživanja Konferens bord (Conference Board) Ilarija Maseli (Ilaria Maselli) ukazuje na širenje nezadovoljstva sadašnjim političkim liderima i nesigurnost oko izbora u 2017. u Holandiji (mart), Francuskoj (maj) i Njemačkoj (septembar).    

Na sve to, bliži se početak pregovora o izlasku Velike Britanije iz EU koji će otvoriti mnoga pitanja a jedno od njih je kako će britanska premijerka Tereza Mej obezbijediti da kompanije a ne ljudi zadrže slobodu kretanja po izlasku Britanije iz EU.

Kako je ocijenila Maseli u autorskom tekstu za EurActiv.com, za zonu eura Bregzit je više egzistencijalni nego ekonomski izazov koji nameće pitanje da li tom bloku treba više ili manje integracije i, ako je odgovor više, šta treba da se uradi da se to postigne.

Istovremeno je manjak povjerenja gotovo uvijek brana ekonomskom rastu jer navodi kompanije da odlažu zapošljavanje i investicione odluke. 

Nedavna istraživanja pokazala su da se politike "čekaj da vidiš" (šta će se desiti) najviše drže najproduktivnije kompanije, odnosno one koje mogu najviše da izgube preuzimanjem rizika.

Zato produženo stanje neizvjesnosti može trajno da našteti produktivnosti, inovacijama i mogućnostima za rast čak i najboljih kompanija, upozorila je Maseli.  

Zaziranje od slobodne trgovine i globalizacije obilježilo je 2016. godinu a obilježiće i 2017, ocjenjuje Maseli i podsjeća da su glasači s obje strane Atlantika izrazili nezadovoljstvo zbog novih sporazuma o slobodnoj trgovini. 

Tu je i predizborno obećanje novog američkog predsjednika Donalda Trampa da će se u prvih 100 dana predsjednikovanja povući iz Transpacifičkog partnerstva, sporazuma SAD i 11 pacifičkih država koje predstavljaju 40 odsto svjetske ekonomije.    

Iako se ekonomisti slažu da slobodnija trgovina podstiče kompanije da budu efikasnije i nude potrošačima bolje proizvode, tek sada počinju da se uvidjaju posljedice po raspodjelu tih transformacija, posebno po radnike u razvijenim ekonomijama.  

U Evropi, koja ima relativno otvorenu ekonomiju, izazov je pomiriti potrebu za stimulisanjem rasta kroz globalizaciju i bojazni i nezadovoljstvo gradjana posle dvije recesije za osam godina. 

Istovremeno multinacionalne kompanije i oni koji odlučuju ne mogu da zanemare strahovanja i kritike sporazuma o slobodnoj trgovini sa Kanadom (CETA) i SAD (TTIP). 

Udruženje Konferens bord ekonomski rast u zoni eura u 2017. prognozira na 1,4 odsto u poređenju sa 1,7 oto u 2016. i ukazuje da je prva i najistaknutija prepreka za ubrzavanje rasta manjak talenata.

Kako se navodi, udio radno sposobnih Evropljana opada iz dana u dan, a opada i stopa nezaposlenosti. 

Međutim, nezaposlenost u nekim zemljama, poput Njemačke i Holandije, postaje suviše niska. To za posljedicu ima da je kompanijama potrebno sve više vremena da pronađu talente dok se suočavaju sa sve oštrijom konkurencijom da privuku najbolje.     

Pored toga, većina izvora rasta u zoni eura ostaje slaba, osim domaće potrošnje. Budući da se ne vide znaci jačanja na drugim frontovima (investicije ili izvoz), mnogi pozivaju vlade da podstaknu ekonomije fiskalnom politikom. 

U međuvremenu Evropska komisija traži od zemalja sa snažnim fiskalnim pozicijama, a taj poziv je posebno usmjeren na Njemačku, da "otvore novčanik". To se, po svemu sudeći, neće destiti u 2017.

Prioritet vlade Njemačke, najveće ekonomije zone eura i kontrolora njene finansijske stabilnosti, jeste još veće smanjenje duga kako bi ta zemlja ostala stub zone eura. Njemačka to radi i kako bi izbjegla iznenađenja od promjena u ekonomiji zbog starenja populacije.
     
Uz obilje rizika za ekonomski rast, na horizontu gotovo da i nema podsticajnih faktora koji bi mogli da poguraju rast bruto domaćeg proizvoda zone eura u 2017, ocijenila je Ilarija Maseli i dodala da će Evropa u najboljem slučaju nastaviti da se "provlači", a u najgorem će se silazna spirala koja je muči  ubrzati.

Izvor:Beta