Crkva je propisala posebne dane – Zadušnice, i to četiri puta godišnje.

Zimske zadušnice su u subotu, pred Mjesne poklade, u subotu pred Duhove su ljetnje zadušnice, Miholjske su u subotu pred Miholjdan, a jesenje, Mitrovske zadušnice u subotu pred Mitrovdan.

Na dan zadušnica ide se u crkvu, gdje se služi Sveta liturgija i parastos na kojem svještenik vinom preliva žito, a posle službe ide se do grobova pokojnika. Na grobovima se pale svijeće, a sveštenik obavlja kratki obred i kadi grobove.

Na groblje i u crkvu se nosi kuvano žito koje podsjeća na Hristove riječi da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u mraku, nego u svjetlosti Sunca.

Crno vino, kojim svještenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zacjeljuju rane grijeha.

Svijeća je simbol svjetlosti Hristove, koja treba da nas podsjeti na svijetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih.

 Današnji dan posvećen je umrlima i običaj nalaže da se na groblje iznese dosta posluženja.

Pogrešno je vjerovanje da se to radi za dušu umrlih. Naprotiv, to se radi zbog svih bližnjih, a najviše sirotinje koju danas posebno treba pomagati, a duša preminulih namiriće se molitvom.

Danas nikako ne treba odbiti bilo čiju molbu za pomoć, niti ikoga treba otjerati sa groblja.