"Za dvadeset godina braka prošli smo mnogo toga zajedno. Bilo je uspona i padova, udaljavanja i ponovnih zbližavanja nakon razrješenja nesuglasica i nerazumijevanja. Kroz sve smo prolazili zajedno. Vezivalo nas je duboko prijateljstvo, jer znali smo se porodično, skoro od detinjstva, za koje mislim da je kvalitet više u našoj vezi i u mnogim trenucima bilo presudno za prevazilaženje dilema", počinje ispovest jedna čitateljka.

Pripadali smo jedno drugom i ni jednog trenutka nisam osjetila drugačije. Kada su djeca odrasla, imali smo više vremena za sebe i ljubav je procvjetala. Zvuči paradoksalno, ali istinito – njegova afera nam je u jednom trenutku poboljšala brak. Unijela je radost življenja u njegov život, što je on, nesvjesno ali i nesebično, ako se to uopšte može tako reći, prenio u naš odnos.

Nikada više radosti, provoda, sreće, zadovoljstva, dobrog seksa, ali i nikad više SMS poruka koje je moj muž dobijao. Zanesena srećom nisam to ni primjećivala, sve dok jednog dana, tokom zajedničkog vikenda van grada, nije mi upalo u oči da češće nego što bi bilo normalno odlazi nekud dalje od mene. Da nije bilo tog vrzmanja, tamo-amo, i da to, zapravo, nije remetilo moj mir, vjerovatno nikada ne bih ni primijetila tu njegovu uzvrpoljenost. Uradila sam ono što nikada prije nisam činila.

Uzela njegov mobilni telefon i pregledala poruke. Imala sam šta da vidim. Ređao se beskrajni niz vrlo neprijatnih i za mene degutantnih poruka od osobe, u imeniku zavedene pod muškim imenom, mada je jasno bilo da je to bila prepiska sa nekom ženom.

Suočen sa dokazima, priznao je, bez oklijevanja, da je već neko vrijeme u ljubavnoj vezi sa simpatijom iz školskih dana. Nije imao kud. Šok i nevjerica postali su moje stanje svijesti. Nije mi bilo jasno kako je moguće da se tako nešto dešava u trenucima kada je naša ljubav cvjetala, takoreći. Time je moje razočarenje bilo veće. Osjećala sam se osramoćeno i iznevjereno. Bijesna kao razjarena zvijer, nisam mogla da razlučim da li više ne njega ili sebe. Postavila sam mu ultimatum da aferu okonča ili ga napuštam. Bez riječi je prihvatio ali meni to nije dalo mira, nije mi bilo dovoljno. Trebalo mi je zadovoljenje. Odjednom mi je postao jadan, gadan i dalek.

Da bih pomogla sebi i svojoj djeci, koja se sve vreme bila svjesna nastale situacije i uključena u cio problem, otišla sam kod stručnjaka da mi pomogne da riješimo sada već, porodični problem. Svi smo, u trenutku, pukli po šavovima. Uz pomoć psiho-terapeuta, trajalo je dobrih godinu dana da zaliječimo rane, vratimo se svi zajedno na poznati kolosek i krenemo dalje. Ali ostalo je nešto što sam morala da uradim. Morala sam da dobijem zadovoljenje. Htela sam da vidim u čemu je čar prevare i učinila sam to, po prvi put tokom braka, sa profesorom matematike moje ćerke, koji mi se dugo nabacivao ali čemu nikada nisam pridavala pažnje, jer u domenu moje svijesti nije postojao odjeljak prevare muža.

Sem izazova i uzbuđenja tajanstvenosti, prijalo mi je pokazano obožavanje sa njegove strane. Pomogao mi je da povratim sigurnost u sebe jer mi je preko bilo potrebno da se ponovo osjetim poželjnom i obožavanom. Ali to mi nije bilo dovoljno na duži rok. I dalje, poslije svega, uspjela sam da povratim osjećaj ljubavi i zajedništva sa svojim mužem.

Otvoreni i iskreni razgovori pomogli su nam da se vratimo jedno drugom i ponovo zbližimo. Saznanje da i ja to mogu, isto kao i on, dalo mi je neku do tad nepoznatu vrstu snage i moći, mada mu to nikada nisam priznala. Niti ću. Ovako ga imam u šaci. Sad ja imam moć nad njim koju ne namjeravam da ispustim iz ruke."