Kako prenosi britanski Indipendent, tim naučnika je istraživao „riječi raspoloženja“ kojima se izražavaju snažna osjećanja – bijes, gađenje, strah, radost, tuga i iznenađenje – i poredio koliko se puta pojavljuju u četiri odsto knjiga objavljenih između 1900. i 2008. godine u Americi i Britaniji.
Eksperti su utvrdili da je visok ili nizak broj određenih „riječi raspoloženja“, poput radosti ili tuge, u 20. vijeku zavisio je i od toga da li su pisci stvarali u „srećnim“ ili „tužnim“ periodima.
Inače, prošli vijek za Britance počeo je prilično tužno, smrću kraljice Elizabete. Potom je, nakon Prvog svjetskog rata, dostignut vrhunac dobrog raspoloženja zahvaljujući džezu. U vrijeme Drugog svjetskog rata Britanija je zbog rata i nemaštine ponovo pala u dubine očaja, da bi nakon dvadesetak godina zemlja povratila stabilnost.
Studija „Izražavanje emocija u knjigama 20. vijeka“ donosi obilje dragocjenih podataka. Između ostalog, autori konstatuju da su riječi koje odražavaju lični ego (nezavistan, individua, ja, lično), poslije 1960 bukvalno progalopirale kroz američke knjige. Istovremeno, nestala su. staroveremenska osjećanja tipa „ujedinjeni stojimo“. Takva „egomanija“ Amerike trajala je do kraja vijeka.
-Da li ste videli ovu studiju gospođo (Hilari) Mantel i gospodine (Ijan) Mekjuan? Batalite savršenu prozu i elegantne kadence i dajte nam malo emocija, ok? – poručuje Indipendent.
(Izvor:Pobjeda)
