Osnovan 1953. godine u Puli kao Festival jugoslovenskog filma, popularni ’’Kratki metar’’ će se ove godine održati od 2. do 6. aprila u Domu Omladine, Dvorani Kulturnog centra i bioskopu Fontana. Za nagrade festivala takmičiće se 48 inostrana i 35 domaćih filmova u četiri kategorije: dokumentarni, kratki igrani, animirani i eksperimentalni film.
Pred početak festivala selektorka Aleksandra Milovanović je dala intrevju za veb sajt Festivala, koji prenosimo u cjelini.
Iz Vašeg ugla šta će obilježiti 60-ti Festival?
Svaki jubilej po pravilu obilježan je s jedne strane pogledima u prošlost, a s druge u budućnost. Takmičarska selekcija filmova ovog jubilarnog, 60-tog Festivala, obilježena je filmovima sa odličnim, intrigantnim, inovativnim temama, dobrom produkcijom, ali i sjajnim autorima od koji su neki veterani na Festivalu, drugi mladi, perspektivni i zagledani u budućnost. Selekciona komisija čiji sam bila član, a koji još čine Vladimir Petrović i Vladan Petković, konstatovala je pomak ka kvalitetu u režije, kamere, montaže, zvuka, produkcije, ali najviše u izboru tema u filmovima. Zbog svega toga publika 60- tog jubilarnog Festivala veoma će se zabaviti, imaće osjećaj bliskog i poznatog sa temama koje ih okružuju u savremenom društvu, ali i vidjeti i saznati nešto novo i neobično.
Koje su teme koje danas mlade autore zanimaju i da li su dovoljno glasni u svojoj namjeri da nešto mijenjaju?
Naši mladi autori idu u potpunosti u korak sa svijetom, prate trendove, razumiju ih. Teme koje ih okupiraju su najviše problemi njihove generacije. Kod njih se osjeća bunt, ali je za sada možda nejasno artikulisan i nedovoljno usmjeren. Kao generacija oni obećavaju.
Koji je Vaš adut koji bi publika ove godine mogla da upamti?
Uvijek je nezahvalno govoriti o favoritima, a posebno iz perspektive člana selekcione komisije Festivala. Ove godine zaista smo zajednički konstatovali da su filmovi mnogo bolji i kvalitetniji, da se osjeća i vidi veliki pomak u odnosu na prethodne Festivale, te je i sam izbor bio daleko teži i komplikovaniji. Neki od filmova koji će biti prikazani već su dobili nagrade na evropskim festivalima, a za druge smatramo da će ovim Festivalom tek započeti bogat festivalski život.
Sarađivali ste i montirali brojne dokumentarne filmove koji su se bavili mahom “prijesnim“, političkim temama, ratom i njegovim posljedicama. Koliko je fokus autora ovogodišnjeg Festivala usmjeren ka toj temi?
Filmovi o ratu, ratnim razaranjima, političkim i ekonomskim zločinima prema našem narodu, ali i narodima u našem susjedstvu, protekle dvije djecenije nastajali su kao potreba autora da kroz film ostave svjedočanstvo o strahotama društva u kojem smo živjeli, a koje već danas mnogi žele da predstave kroz nešto što je potpuno neistina, properu svoje biografije. Ove godine na Festivalu manje je takvih filmova, u stvari gotovo da ih nema. To ne znači da su te teme otišle u prošlost, da smo ih kao društvo prihvatili, razumjeli i naučili nešto iz njih kako nam se ne bi ponavljale, već da one čekaju novi krug, koji će biti iniciran od strane mladih autora, koji u to vrijeme nisu bili ni rođeni, a koji će te teme u budućnosti sačekati, jer kao društvo još nismo u potpunosti razumjeli i prihvatili blisku prošlost.
Kome i čemu ovdašnji dokumentarni film duguje zahvalnost za vitalnost?
Autorima i samo autorima! Finansijska pomoć znamo kolika je u našoj zemlji. Znamo svi da će se to mijenjati, ali ne znamo tačno kada i na koji način. Odluka svakog autora da istražuje temu koja ga intrigira, za koju misli da je važna i da obilježava društvo koje ga okružuje, jeste odluka i izbor između ličnog komfora i važnosti filma za društvo u kojem živi. Danas se u Srbiji dokumentarnim filmom samo bave autori koji su zaljubljeni, ‚‚zaraženi‚‚ dokumentarnim, i koji znaju da im se to ne može finansijski isplatiti.
Koliko je publika ne samo ovdje, već u inostranstvu zainteresovana za dokumentarni film?
Nekada je postojao samo ovaj Festival na kojem je publika mogla da vidi savremenu produkciju dokumentarnih filmova. Danas u Beogradu postoji četiri festivala, od kojih neki dijelom, a neki u potpunosti prikazuju samo dokumentarne filmove. Dakle publike ima, interesovanja ima, ali ima i dobrih filmova koji privlače publiku.
(Izvor:B92)
