U Deklaraciji se jezik ne imenuje, već tvrdi da je jezik zajednički građanima Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Kako je navedeno, radi se o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa - odnosno jeziku kojim govori više naroda u više država sa prepoznatljivim varijantama - kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španski i drugi.

"Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama. Svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati varijantu zajedničkog jezika. Sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika. Stoga, mi potpisnici Deklaracije pozivamo na ukidanje svih oblika jezičke segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama", poručuje, između ostalog, oko 200 osoba javnog života u regiji, koji su potpisnici Deklaracije.

Književnik iz Srbije Vladimir Arsenijević kazao je na konferenciji za novinare kako se nekoliko mjeseci radilo na sadržaju Deklaracije.

"Ova inicijativa je došla iz Sarajeva i posebno treba naglasiti, od mladih ljudi i to jeste inicijativa koja je namijenjena mladim ljudima. S obzirom na brojne rasprave o tome, očigledno je da je to pitanje 'krvi i mesa u regionu i da je to nešto što nas jako dugo grebe'", kazao je Arsenijević.

Istovremeno, književnica iz Hrvatske Ivana Bodrožić navela je da 'napadi' koji su ovih dana dolazili iz Hrvatske, povodom najave predstavljanja Deklaracije o zajedničkom jeziku, nemaju uporište.​

"Niko od nas nikome ne želi ništa uskratiti, niti zabraniti. Mi samo upozoravamo na tu raznolikost koju mi, za razliku od nekih drugih, smatramo da je bogatstvo i ne želimo niti jezike, niti narode 'čistiti od nekoga ili nečega'. Država može biti suverena, ali treba dopustiti narodu da priča onako kako želi", kazala je Bodrožić.​

Borka Pavićević, dramaturginja iz Srbije zapitala se da li je identifikacija nacije i jezika proizvela nešto što je nazvala "nacionalističkim kičem".​

"Zanimljivo je da je rad na prisvajanju identitetskog proizvelo tu količinu spomenika jezika, načina govora, koji zapravo predstavlja blamažu i insistiranja na različitosti tog jezika", navela je Pavićević.

Sarajevski profesor Enver Kazaz, jedan od potpisnika Deklaracije, rekao je da su djeca u Bosni i Hercegovini u obrazovnom sistemu izložena nacionalističkoj i ideološkoj mržnji.​

"Takva mržnja se očitovala u izjavi ministrice za kulturu Srednjobosanskog kantona sinoć. Ona je djetetu Srbinu iz Jajca poručila da ide u Banjaluku, jer to dijete ne može učiti na svom standardu u jajačkoj ili drugoj školi. Djeca u BiH su u obrazovnom procesu izložena jezičkom rasizmu do kojeg dovode oni politički moćnici i nacionalistički lingvisti koji isključivo vide školu kao visoko, srednje ili osnovno mentalno obrezivanje iliti lobotomiju, u svrhu formiranja rigidnog koncepta nacionalnog identiteta, iz kojeg izbija mržnja", poručio je Kazaz.