Prema saznanjima Pobjede, Nikiću je određeno zadržavanje u policiji do 48 sati. Za to vrijeme, crnogorsko Ministarstvo pravde kolegama iz Rusije dostavilo je dio tražene dokumentacije prevedene na ruski jezik kako bi postojao zakonski osnov za njegovo zadržavanje. 

Za osumnjičenim Nikićem NCB Interpol Podgorica raspisao je još krajem februara međunarodnu potjernicu na osnovu naredbe Višeg suda u Podgorici, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije.

Kako je Pobjedi potvrđeno, Ministarstvo pravde je već poslalo potrebna dokumenta, pa se očekuje da će Nikić, shodno proceduri, već danas biti priveden sudiji, koji će se izjasniti o ekstradicionom pritvoru. Izvori bliski istrazi očekuju da će Nikiću biti određen pritvor i da će u narednih 40 dana crnogorske vlasti, odnosno Ministarstvo pravde, dostaviti sva dokumenta o izručenju te i da će se nakon toga naći pred domaćim istražiteljima. 

Kako je listu pojašnjeno iz više izvora, ono što Rusija traži od Crne Gore je u skladu sa međunarodnom procedurom i zakonom. No, iznenadna reakcija Interpola Moskva podgrijava sumnju da bi ovo za Moskvu mogao biti idealan način da se „pokupe“ sve informacije o slučaju terorizma, za koji su kao organizatori označeni ruski obavještajci Eduard Šišmakov (Širokov) i Vladimir Popov.

Prema saznanjima Pobjede, upravo Interpol Podgorica je obavijestio kolege u Moskvi da imaju operativna saznanja da se Nikić krije u Rostovu. U komunikaciji sa oficirom za vezu iz Crne Gore, ali i uz informacije savezničkih službi, prikupljene su bitne informacije o njegovom kretanju, navikama... Prema dostupnim informacijama, Nikić nije sve vrijeme bio u Moskvi. Crnogorskim istražiteljima je u martu stigla nezvanična informacija da se stacionirao u Rostovu. Do tada je bio u zemljama u okruženju, najviše vremena provodio je u Makedoniji, gdje mu je familija.

Široj javnosti ime Ananija Nina Nikića postalo je poznato tek nakon što je početkom godine o njemu progovorio bivši srpski operativac Slavko Nikić. Nakon izbijanja afere, iz Demokratskog fronta su tvrdili da je Nikić ovlašćeni prevodilac, da se bavio i ugovaranjem intervjua za ruske medije te da je, osim sa liderima DF-a, tim povodom kontaktirao i sa brojnim drugim predstavnicima opozicionih partija u Crnoj Gori. Detaljnim provjerama crnogorski istražitelji su ipak ustanovili da je Ananije Nino Nikić odavno konektovan sa izvjesnim krugovima u Moskvi, ali ne onim medijskim već – bezbjednosnim. Tu procjenu potvrđuje i zanimljiva informacija da je Nikić još sredinom devedesetih godina prošlog vijeka pokušao da se, zastupajući interese nekih kontroverznih ruskih tajkuna, ubaci u određene ,,tranzitne poslove“ u Crnoj Gori.
 
Interesantna je i Nikićeva uloga 1999. na Kosovu. Prema operativnim podacima kojima raspolažu crnogorski istražitelji, upravo je Ananije Nikić bio osoba zadužena za logistiku (nabavku hrane, opreme) ruskih trupa koje su juna te godine - nakon što je poslije NATO napada Srbija potpisala Kumanovski sporazum - obezbjeđivale aerodrome u Prištini. 
 
Preciznije rečeno: ruske snage su tada, iz Bosne i Hercegovine, ubrzano prebačene u Prištinu, u namjeri da trajno kontrolišu tamošnji aerodrom i ne dozvole da se ta vazdušna luka koristi za potrebe NATO-a. No, nakon brojnih međunarodnih intervencija, ruske trupe su bile prinuđene da napušte prištinski aerodrom, koji su preuzele međunarodne snage. Sa njima je iz Prištine otišao i Ananije Nikić.