S tim bolom pjevačica je naučila da živi, iako i dan-danas sebe krivi za oba spontana pobačaja. Iskustvo ona je podijelila u svojoj knjizi "Kad zamirišu jorgovani".

"Bilo mi je suđeno da u vrijeme svoje najveće slave spoznam i najveće duševne muke. Naše prvo dijete, sina, Vlada Jovanović i ja smo izgubili 1986, kad sam bila u sedmom mjesecu trudnoće. Spontani pobačaj se dogodio u pauzi koncerta u Mladenovcu. I ne zamjerite mi što scenu porođaja, koji je iznenada i prevremeno otpočeo, i faktički se događao u garderobi iza bine, a trajao je i u toku puta do Beograda, pa i nekoliko minuta u bolnici, ne mogu da opišem čak ni danas. Jer to je jedan od onih bolova koji još uvijek boli, praznina koja još uvijek zjapi istom tamom i kad god se toga sjetim, a sjećam se vrlo često, utroba mi se zgrči", opisala je pjevačica.

Godinu dana kasnije doživjela je istu bol.

"U prvih nekoliko nedjelja nakon toga, dok je bol zbog gubitka bio još svjež, željela sam da i ja nestanem, da me nema. Krivila sam sebe, ne tražeći nijednu olakšavajuću okolnost, i pritom sam samoj sebi smišljala takve patnje i muke kao kaznu da sam možda u jednom trenutku prešla onu granicu koja razdvaja svjesno sagledavanje činjenica od umišljenih, pomalo bolesnih i grešnih zaključaka. Nisam ni slutila da me, na nesreću, čeka isto to, još gore. Vladino i moje drugo nesuđeno dijete, takođe sin, i takođe u sedmom mjesecu trudnoće, izgubila sam pod približno istim okolnostima 1987", objasnila je Vesna.

Smatra da je gubitkom djece na neki način platila grijehe iz mladosti.

"Mislim da sam ih preplatila. Milsim i ja, a i moji nerođeni sinovi - da je, što se naše krvi tiče, danak namiren. Stvarno sam platila punu cijenu. Odlučila sam da više nikad sebi ne dopustim da mi bilo šta drugo bude važnije od sopstvenog mira, zdravlja i porodice", zaključila je ona.

I kada se posvetila sebi i zdravijem načinu života, zatrudnjela je i rodila kćerku Nikoliju.

Izvor:Kurir